Zagađenje prirode danas je veliki problem ne samo u svijetu nego i u Hrvatskoj. Nažalost problem je postao toliko velik da su počele izumirati i određene vrste ptica i biljaka. U današnjem društvu svijest oko zaštite okoliša je velika i zbog toga se poduzimaju razni koraci kako bi se zaštitile ugrožene vrste.
Hrvatska je zemlja koja se može pohvaliti velikim brojem lokacija koje se izdvajaju zbog svojih prirodnih ljepota, pa je tako jednostavno teško izdvojiti koja je od njih ljepša. Teško je opisati kakav osjećaj pruža pogled na Velebit, Biokovo i mnoge druge planine od kojih zastaje dah.
Velik dio Hrvatske čine nacionalni parkovi te parkovi prirode koje su za dom odabrale mnoge biljne i životinjske vrste. Među zaštićenim vrstama navode se sisavci, gmazovi, ptice, vodozemci, beskralješnjaci kao i stanovnici morskih dubina, poput kitova, sredozemne medvjedice te glavate ženke i plemenite periske.
Sredozemna medvjedica ili morski čovjek jedan je od najugroženijih sisavaca. Radi se o prekrasnim bićima koji veći dio svog života provode u špiljama na kopnu, žalovima i drugim teško dostupnim mjestima. One žive same ili u manjim skupinama.
Plemenita periska je poznata školjka koja živi na pješčanom dnu. Ona je čest stanovnik morske trave, a čije je vađenje zabranjeno kao i prodaja njenih ljuštura.
Dupini su još jedna vrsta čiji opstanak ugrožavaju razne ljudske aktivnosti. Tako je zabranjeno lovljenje dupina, a u krugu od 100 metara ne bi smjelo biti niti jednog čamca.
Morski konjic je još jedno dobrodušno biće koje je nažalost lak plijen za mnoge nesavjesne ronioce.
Od kopnenih životinja ne treba zaboraviti na vuka, risa, vidru i divlje mačke. Vukovi su predatori koji love slabašan plijen. Ako dođe do nestašice hrane oni će posegnuti i za biljkama. Radi se o životinjama koje žive u čoporu. Vrijeme je da postanemo svjesni onog što se događa i nešto poduzmemo.
Autor: S.Š., Foto: R. Audette/Shutterstock
(…) Ugrožene su i mnoge vrste leptira (čak 38 ih je na Crvenom popisu ugroženih vrsta u Hrvatskoj), mnoge vrste podzemne faune (točnije 41 vrsta na Popisu), mnogi sitni račići koji stradavaju zbog pregrađenih rijeka (hidroelektrana)… uništavanjem špilja nestaju endemske vrste, itd. Treba misliti i na životinjice oku nevidljive, a bitan su dio ekosustava 🙂
Ne zaboravimo i na njih 🙂
A tek šišmiši…!
pomoc krene od edukatije ljudi i pomoc drzave. dokle god naprimjer vukovi ugrozavaju stoku, ce to bit problematicno objasnit seljaku.
Vukovi bi manje ugrožavali stoku da se stoka primjereno čuva. Mnogi puste stoku da landa kuda i kako želi, pa će bilo koji grabežljivac, u ovom slučaju vuk iskoristiti priliku i dograbiti nešto što mu je lako dostupno i pod nosom. Mnogi ne žele uložiti i nabaviti poštene pse čuvare poput tornjaka ili šarplaninaca (više njih, jedan malo znači) čija sama prisutnost i miris već puno znače kad su vukovi u pitanju. Vukovi su plahi i neće se samo tako odvažiti osim ako nisu ludi od gladi, što ovisi o količinama resursa, koji opet ovise o izlovu i uništavanju prirodnih staništa. Najlakše je kukati i latiti se puške i sve poubijati jer je jedan seljak ostao bez ovce.
prvi i naj veci problem su lovista koja ih pogotovo po lici ima more granice jedan do drugog sto privatna sto drzavna sve sto je izvan naselja su lovista koja su stranci itekako prepoznali imaju novac u svojoj drzavi ne smiju pa dolaze vamo tu se sve moze,osobno poznam covjeka koji talijane vodi u lov za gazde lovista pša sad uzmite svake godine po naj manje ali to su mizerne brojke eto npr.20 talijana i svaki hoce i ubije medvjeda i tako svake godine,domaci naj vise vole srne,jelene i divlje svinje kojih gotovo ni nema sto da vam kazem kad odlaze cak u minirane djelove da bi uhvatili divljac i tu nastaje problem nema divljaci nema hrane za vuka i medvjeda kud ce dalje nego na stoku i u sela…jednom je neki nadobudni talijan dosao u lov na sljuke ubio je oko 100-tinjak komada u privatnom lovistu naravno sve je uredno platio kad ga je ovaj pitao jel u redu on je rekao da bas i nije zadovoljan…sumski golub je takodjer ugrozen za njim su ludi na srecu ove godine smo naletili na jedno jato nismo mogli vjerovati na njihovu zalost nalaze se u podrucje lovista ali drzavnog pa se nekako nadam da ih nece dirati ako ih primjete…neki dam sam cula da je na podrucju pisanog kamena na Velebitu ubijena medvjedica i da je bila dobro placena to je takodjer dio drzavnog lovista u kojem djeluje i uprava parka nitko ne razmislja da mozda ima mlade koji jos jednu cijelu godinu ovise o njoj…ovo cemu govorim je samo podrucje oko Gospica a gdje je jos dio prema Gracacu i Zadru pa dio prema Otoccu i dalje…:((
Što se medvjeda tiče, odstrel se odobrava na temelju praćenja populacije i prirasta.Prateći časopise koji objavljuju podatke o brojnosti te vrste divljači ispada kako je kod nas u Hrvatskoj sve bolja “klim” za prirast, te vrste divljači, sada umjesto nekadašnjih 7 medvjeda u sezoni lova dolazimo do brojke 100, i više. Nažalost nema većeg prirasta, niti mjesta odstrela većeg od 1/3 dozvoljenog trenutno. Naime prometna infrastruktura uništila je staništa Smeđeg mebvjeda, kao i mnoga druga, pritom medvjeda se istiskuje na rubna područja gdje dolazi u kontakt sa čovjekom, i tu nastaje problem. Medvjed u potrazi za hranom i staništem čini štetu, što je po meni prirodno, Tu ponovo nastupaju lovci u cilju interventnog odstrela- zakonska odredba (poljeće 2011 okolica Crikvenice, pojava dvije medvjedice i petero mladunčadi) Čuvši za taj događaj, zapitao sam se dali je to moguće…
Danas postoje brojni lovno tehnički objekti, sa kojih se može djelovati, ali ne mecima već puškom za uspavljivanje divljači,postoje i mreže za istu namjenu koje se pritom postavljaju na staze, i prelaze divljači, kako bih se divljač uhvatila živa i uz brzi prijevoz sretno prenesla u pripremljena staništa u unutrašnjosti na koja bih svakako trebali raditi sve udruge, znači i “zeleni” koji mogu razumjeti lovce, i lovci koji mogu odoljeti pucnju.
pa mislim da i bas ne vojska je odustala jer se kao povukao i jos mal ce otii na zimski san pa ce vidjeti na proljece…problem je ta sto na podrcju nema ni jednog rezervata za rihvacanje i prebacivanje takvih jedinki,a i sad kad je vec izasao u javnost ako ga oni ne diraju ne boj se da vec nije upaou oci i da nema kandidata kojima je interesantan trofej nazalost….
jadno je kad je nekome trofej ubijena zivotinja i kad mu je to satisfakcija.za mene je to suludo.a ta zivotinja moze bit mama i bebe uginut bez nje samo na to nitko ne misli.sve me to jako zalosti 🙁
novac je trofej…problem je u mnogo privatnih lovista koja dosezu i do nekoliko he.rekla bi da je citava Lika i goranski kraj jedno veliko loviste,e sad naj veci je problem sto se ubija bez pravila sto domaci sto stranci ukljucujuci i krivolov kojega ima mnogo…nedavno su eto koliko su se ljudi polakomili pa ulaze i u minska polja jer je divljaci sve manje fino odletili u zrak…ovakav medvjed koji tezi 300-tinjak kg.krece se od 10 000 eura na dalje a u privatnim lovistimaa zakona nema tj.reguliran je samo na papiru novac drzi monopol…a evo gdje je medo na svoju zalost zavrsio i ako uskoro dobro ne zahladi i ne povuce se tesko njemu…:(( http://www.24sata.hr/zanimljivosti/ispovijest-prijatelja-stajali-smo-oci-u-oci-s-velikim-medvjedom-242732
Ah šta reći??? Mi smo ljudi najgora i najokrutnija vrsta na svijetu! Samo pogledajte dokumentarac Earhlings – http://www.youtube.com/watch?v=z2ctwOTHQYo… ja ga iskreno nisam mogla pogledati do kraja!!!! Shvaćam lov u prošlosti – jednostavno si morao nešto ubiti da bi preživio… al danas lov kao “sport” nema smisla, pogotovo kada se radi o životinjama koje su rijetke i ugrožene! Naprosto srljamo i to jako velikim koracima u propast zemlje kakvu znamo… ravnoteža je već odavno narušena… a kako smo krenuli, mislim da je već kasno da se išta popravi… na moju veliku žalost 🙁
nema niš o zastićenim životinjama. znate, ono di se rasprostanjuju, više o vrsti, koliko mladunaca mogu imat, jesu li u čoporima…..
sviđa mi se slika vuka. možete li napisati nešto više o njima treba za anketu o zaštiti životinja. e sad…… mi (ljudi) SMO NAJVIŠE KRIVI ZA KATASTROFE NA SVIJETU! jeste li znali da za 1 bundu treba oko 200-400 ČINČILINOG KRZNA.
ljudi bi trebali štititi prirodu,a ne ju uništavati.žao mi je vukova.vukovi su bili rasprostranjeni skoro po cijelom svijetu,a sad ih je sve MANJE I MANJE.ŠUME POLAKO NESTAJU,A S NJIMA I ŽIVOTINJE.MORAMO ZAŠTITITI ŠUME JER ONE SU NAŠE BLAGO. 🙁