Pitanje onečišćenja mora mikroplastikom sve je češće u posljednje vrijeme, a plastika koja se sve više nakuplja u o morima i oceanima glavni je problem za životinjski morski svijet, ali i uzrok jedne od mogućnih budućih kriza u morima i oceanima. Mikroplastika prijeti morskim životinjama poput morskih pasa, kitova i raža, a najviše onima koje se hrane filtriranjem vode. One svaki dan progutaju na tisuće metara morske vode s ciljem prikupljanjem planktona, a tada progutaju i mikroplastiku.
Što je mikroplastika
Mikroplastika označava sitne komadiće plastike u veličini manjoj od 5 milimetara, a koji su nastali raspadanjem većih komada plastike. Onečišćenje mikroplastikom zahvatilo je mora i oceane, ali i polja i hranu. Glavni razlog onečišćenja je velika količina plastičnog otpada koja svake godine dospijeva u more. Riječ je o količini od 5 do 12 milijuna tona plastike svake godine koja se s vremenom nakupila na više od 150 milijuna tona otpada. Znanstveni upozoravaju da bi, ako se nastavi ovim tempom, do 20150. godine u morima bilo jednako plastike koliko i riba.
Razgradnjom većih plastičnih predmeta poput bočica za vodu, vrećica, raznih igračaka i ambalaža hrane, nastaje mikroplastika. No, iako ljudskom oku nevidljiva, mikroplastika ne nestaje razgradnjom, ona se samo usitni na manje komadiće. Upravo kao takva, predstavlja veliki problem za ribe i ostale morske životinje jer tada je ona dovoljno mala da je mogu konzumirati manje morske životinje. Kroz hranidbeni lanac, kada veće morske životinje pojedu manje ribe, ona dolazi i u njihov probavni sustav i čini mu štetu.
Još uvijek nije do kraja istraženo kakav utjecaj konzumiranje riba onečišćenima mikroplastikom ima po zdravlje ljudi, no jasno je da mikroplastika uzrokuje neplodnost kod nekih morskih životinja, a druge ugibaju zbog pothranjenosti, budući da unose u organizam plastiku umjesto hranjivih tvari.
Rješavanje problema mikroplastike
Problem mikroplastike u morima prepoznala je i Europska komisija. Ona se posvetila radu na pronalaženju najboljih strategija kojima bi se očuvalo i zaštitilo mora, oceane i kopno. Osmišljena je europska strategija koja bi trebala postupno smanjiti proizvodnju i upotrebu plastike. Njome je određeno da do 2030. godine sva plastična ambalaža mora biti pogodna za recikliranje.
Posljednjih nekoliko desetljeća u svijetu je porasla proizvodnja plastike, a gledajući svjetsku razinu, ona čini oko 85 posto morskog otpada.
Budući da su njezini troškovi proizvodnje niski, a karakterizira je velika kvaliteta, čvrstoća i izdržljivost, često se koristi i lako mijenja kada izgubi funkciju. A tada velik dio nje završi u morima. Naime, plastika u 80 posto slučajeva dospijeva u more s kopna, a samo u 20 posto s brodova.
Glavni problem uz usitnjavanje plastike koja je u morima stara i do nekoliko desetaka godina su i virusi i bakterije te teški metali koji se na njoj talože. I oni mogu ući u organizam morskih životinja.
U rješavanje problema mikroplastike mora se doslovno uključiti cijeli svijet, sve države. On se ne može rješavati nacionalno, već mora biti globalni problem svih nas.
Foto: bilyjan/Pixabay
Odgovori