Voskov moljac poznati je kukac svim pčelarima. On je vrsta noćnog leptira i velika štetočina, jer napada pčelinje saće izvan košnica, ali i saće slabijih pčelinjih zajednica. Tako može prouzročiti veliku štetu i pčelari se itekako namuče da obrane košnice te da suzbiju njihovo razmnožavanje. Ipak, posljednja istraživanja pokazala su da ovaj kukac ima i svoju dobru stranu. Naime, slučajno je primijećeno, a kasnijim eksperimentom i potvrđeno, da voskov moljac jede i razgrađuje plastiku.
To je odlična vijest i može biti potencijalno rješenje za zabrinjavanje velikih količina plastičnog otpada koji se svakodnevno gomila na odlagalištima diljem svijeta. U Europskoj uniji se godišnje uspije reciklirati samo 26% plastičnog otpada, 36% koristi se kao energent, a ostalih 38% se odbacuje. Upravo je to onaj dio koji prijeti okolišu, pogotovo biljnom i životinjskom svijetu u morima.
Slučajni pronalazak
Priča kako je otkriveno da voskov moljac jede plastiku itekako je zanimljiva. Za otkriće je zaslužna Španjolka Federica Bertocchini, inače znanstvenica s Instituta za biomedicinu i biotehnologiju u Cantabriju, kojoj je hobi pčelarstvo. Čisteći košnicu od ličinki voskova moljca, Bertocchini ih je stavljala u plastičnu vrećicu. Uskoro je otkrila kako su ličinke napravile rupu u vrećici.
Nije bilo ništa neobično u tome da ličinke pregrizu plastiku, ali Bertocchini je otišla korak dalje i napravila drugi eksperiment. U posudu s ličinkama stavila je plastičnu vrećicu i uskoro otkrila da one ne samo grizu plastiku i mrve je u manje komadiće, nego je i jedu te probavljaju.
Enzimi ili bakterije
Bilo je to veliko otkriće, jer se ispostavilo da su ličinke sposobne razgraditi plastiku, vjerojatno zbog svoje crijevne mikroflore. Otkriveno je da imaju sposobnost razgradnje polietilena, jednog od glavnih tipova plastike. Znanstvenici smatraju da su posrijedi dvije mogućnosti – ili same ličinke posjeduju enzime koje mogu razgraditi plastiku ili u svom probavnom sadrže bakterije koje to čine.
Razgradnja se vrši tako da se razbijaju teško razgradive molekule polietilena i tako rastavljaju na manje molekule koje je i lakše reciklirati i koje su same po sebi manje štetne. Ovo nije usitnjavanje plastike, već njihova razgradnja na jednostavnije spojeve i upravo je u tome najveći značaj ovoga otkrića.
Nakon svega, stručnjaci se slažu da rješenje nije u tome da se uzgoje milijarde ličinki koje bi razgradile milijune tona plastičnog otpada što se svakodnevno proizvodi, i to ne samo zbog nepraktičnosti, nego i zato što je ovaj kukac veliki neprijatelj pčelama i može ozbiljno ugroziti njihovu populaciju. Rješenje je u identifikaciji enzima koji plastiku razgrađuje te njegova daljnja biotehnološka obrada i razvitak sustava kojim bi se omogućila bolja i brža razgradnja plastičnog otpada.
Autor: V.B., Foto: PollyDot/Pixabay
Komentiraj