Uslijed prevelike i nekontrolirane uporabe freona (kemikalija koje su se ranije često koristile kao potisni plin, npr. u dezodoransima i lakovima za kosu, ili kao rashladni mediji u hladnjacima, ledenicama, klima-uređajima), halona (upotrebljava se kao sredstvo za gašenje požara u protupožarnim uređajima) danas dolazi do oštećivanja ozonskog sloja.
To pak dovodi do jačeg Sunčevog ultraljubičastog zračenja štetnog za zdravlje ljudi koje može izazvati različita oštećenja oka, slabljenje imunološkog sustava, te rak kože. Povećavanjem intenziteta Sunčevog zračenja dovodi i do globalnog zatopljenja.
Ozonska rupa je geografski ograničena pojava smanjivanja ozonskog sloja u atmosferi. Prvi puta su otkrivene u 1970-tim, i to u južnoj hemisferi. Ozonski sloj je dio stratosfere na visini od 12 – 50 km. Ozon se oštećuje u prosjeku 4-5% po desetljeću.
Ranih osamdesetih dokazano je oštećenje ozonskog omotača nad Antarktikom s pomoću NASA-inog satelita.
Najjača oštećenja, stanjenja ozonskog omotača, nazvana su “ozonska rupa”, a vidljiva su nad Antarktikom svako antarktičko proljeće (od rujna do listopada), te nad Arktikom u proljeće – ljeto.
Godine 1999. izmjerena je najveća “rupa”, veličine 27 milijuna kvadratnih kilometara. No 2000. ona se još povećala – na 30 milijuna. Kada se jednom oslobode, klorofluorougljici ostaju aktivni nekoliko desetljeća, a znanost još ne zna načine da se njihovo djelovanje neutralizira.
Ako se ne prestane sa upotrebom HFC i sagorijevanjem fosilnih goriva, izračunato je da će za samo tri desetljeća prosječna temperatura na površini Zemlje porasti za 4,5%, što će uz efekt staklenika dovesti do djelomičnog otapanja polarnih kapa i podizanja razina svjetskih mora za jedan metar, i potapanja 11,5% svjetskog kopna.
IVA kaže
ŠTA JE OVO