Nacionalni park Kornati čini veći dio grupe otoka Kornati u hrvatskom dijelu Jadrana u srednjoj Dalmaciji, zapadno od Šibenika, u Šibensko-kninskoj županiji. Nacionalnim parkom je proglašen 1980. i tada je stavljen pod zaštitu. Ukupna površina parka je oko 220 km² a sastoji se od 89 otoka, otočića i hridi. Od površine parka, samo oko 1/4 je kopno, dok je preostali dio morski ekosustav.
Obiluje prirodnim i kulturnim posebnostima. Okomite litice “krune” kornatskih otoka okrenute prema otvorenom moru najpopularniji su fenomen ovoga parka. One su i staništa rijetkih vrsta.
Krune
Neka od geoloških zbivanja u prošlosti ovih terena, markantno se oslikavaju u poznatim kornatskim “krunama”. Okomite litice kornatskih otoka okrenute prema otvorenom moru, najpopularniji su fenomen ovog parka. “Krune” predstavljaju plohu velikog tektonskog rasjeda koji se proteže od Istre i završava negdje u srednjoj Dalmaciji (možda i južnije), a prouzročilo ga je globalno kretanje Afrike na sjever i njeno “zabijanje” u Europu.
Najduža “kruna” iznad nivoa mora nalazi se na otoku Mana (1.350 m), a najviša na otoku Klobučar (82 m). “Krune” se, naravno, protežu i pod morem. Najdublja “kruna” se nalazi na otoku Piskera (preko 90 m).
Na “krunama” svoj su dom našli neki “hrabri” organizmi: sivi soko, morski vranac, ciopa, biljna zajednica dubrovačke zečine itd.
Magazinova škrila na otoku Kornatu
Magazinova škrila je posebna vrsta klizišta, gdje je “paket” vapnenaca kliznuo po svojoj – litološki istovrsnoj – podlozi. Uzrok ovoj pojavi najvjerojatnije leži u potresu. Teško je reći kada se taj potres dogodio, koliko je bio jak i gdje mu je bio epicentar. Konkretnih dokaza o vremenu i uvjetima nastanka skrile još uvijek nema.
Vidikovci (Metlina, Otočevac, Opat, Vrujsko, Litnji vrh, Ravni Zakan,…)
Izdvojiti neki vidikovac (kornatski vrh) i reći da je bolji od drugih, nije moguće. Svaki će vam donijeti posebnu radost i uzbuđenje.
Metlina na otoku Kornatu je najviši i najimpresivniji vrh u NP “Kornati” (237 m), ali je do njega najteže doći. Vrh Opata (na JI dijelu otoka Kornata), kao i Litnji vrh na Veloj Smokici, pruža prekrasan pogled i na Murtersko more prema sjeveroistoku i na dio NP “Kornati” s druge strane. Otočevac na otoku Piskera omogućava pogled gotovo na cijelo područje NP “Kornati”. Na vrh Levrnake jednostavno je doći, i jako isplativ za uživati.
Podmorje kornatskih “Kruna”
Ronilačko posjećivanje NP “Kornati” dopušteno je samo organiziranim i odobrenim ronilačkim grupama. Stoga, ako namjeravate roniti u NP “Kornati”, obratite se jednom od ronilačkih centara koji imaju odobrenje za obavljanje te djelatnosti u NP “Kornati”.
U području NP “Kornati” postoji sedam zona namijenjenih ronilačkom posjećivanju. Koju od tih zona posebno preporučiti, teško je reći. Svaka od njih sa sobom nosi posebna uzbuđenja i doživljaje. Prepustite ronilačkom centru da za vas odaberu lokaciju posjeta – nećete se razočarati.
Ilirske gradine
Prva potvrđena kolonizacija Kornatskog otočja bilježi se u vrijeme Ilira. Male četverokutne nastambe, pojedinačne ili u grupama (kao što su ispod Pedinke, iznad Željkovaca, Pod selo kod Trtuse i Grbe na Žutu), gradine (Scikat, Stražisce, Tureta, Grba) i gomile (tumulusi; gotovo na svim uzvišenjima na otoku Kornatu i Žutu), svjedoče o značajnoj naseljenosti otočja u pretpovijesno doba. Stočarstvo je bila glavna privredna djelatnost, ali je i ribarstvo igralo značajnu ulogu u ekonomiji tadašnjih stanovnika.
Utvrda Tureta
Vrijeme Bizanta ostavilo je po mnogima najmarkantniju građevinu koju danas nalazimo u Kornatima: utvrdu Tureta na otoku Kornatu (graditeljstvo kasne antike i ranog srednjeg vijeka – vjerojatno iz 6. stoljeća). Za utvrdu se pretpostavlja da je imala vojnu namjenu sa svrhom osiguranja i kontrole plovidbe tada prilično nesigurnim Jadranskim morem.
Ranokršćanska trobroda bazilika i crkvica Gospe od Tarca
Vrlo zanimljivo zdanje iz doba Bizanta jest i starokršćanska trobroda bazilika koja se nalazi u podnožju utvrde Tureta, a kojoj je i danas vidljiv veći dio apside i dio nekadašnjih temelja. S obzirom na veličinu crkve (30 x 13 m), pretpostavlja se da je u to vrijeme na Kornatima boravio znatan broj stanovnika.
U neposrednoj blizini crkve (u današnjem toru za ovce), nalaze se tragovi temelja nekadašnje zgrade za koju se dvoji da li se radilo o samostanu templara ili o benediktinskom samostanu. Zanimljivo je da se Kornat kroz cijeli Srednji vijek nazivao imenima kao što su Insulae Sanctae Mariae, Stomorin otok i slično, upravo po ovoj crkvi (crkva Svete Marije).
U ovoj crkvici i danas se održavaju mise (svake prve nedjelje u srpnju) čije je značenje preraslo isključivo religiozne okvire i postalo dio turističke atrakcije ovog prostora.
Solana u Lavsi
Iz srednjeg vijeka datiraju i ostaci skladišta za sol i potopljeni ostaci solane u uvali Lavsa (vjerojatno druga polovica 14. stoljeća).
Mletački kaštel, Piškera, crkvica na Piškeri
Na otočiću Vela Panitula početkom 16. stoljeća izgrađen je mletački kaštel koji je prije svega služio kao mjesto za ubiranje poreza na ribu od kornatskih ribara. Mletačka vlast je 1532. godine naredila kornatskim ribarima da sav svoj ulov dovoze na otočić Vela Panitula radi ubiranja poreza.
U neposrednom susjedstvu mletačkog kaštela, na otoku Piskera (Jadra) ribari su podigli naselje s 36 kućica i magazina, osam mulica i pokretnim mostom između Vele Panitule i Piškere, što je za to vrijeme i s obzirom na prostor bilo prilično veliko. U sklopu naselja izgrađena je i jednobroda crkvica s gotičkim konstrukcijskim elementima, posvećena 1560. godine.
U naselju su ribari boravili samo u vrijeme ljetnog “mraka” (najpovoljnije vrijeme za lov plave ribe – kada na nebu nema mjeseca). Po svemu sudeći, padom Mletačke Republike krajem 18. stoljeća, kaštel i cijelo naselje Piškera naglo su se ugasili. Zanimljivo je da se danas gotovo i ne vide tragovi ondašnjeg ribarskog naselja, dok se kaštel sveo samo na ostatke ostataka. Crkvica je s druge strane obnovljena, te je i danas u funkciji.
Odgovori