Ekosustav je skup biotskih i abiotskih elemenata i procesa koji imaju utjecaja na ponašanje i život određene jedinke u definiranom prirodnom okruženju.
Svaki ekosustav ima svoje karakteristične biotske i abiotske elemente gdje svako pridruživanje novih elemenata u sustav može rezultirati negativnim posljedicama.
U ekstremnijim slučajevima čak može doći do izumiranja pojedinih vrsta koje su živjele u tom ekosustavu. Zbog toga vrlo je važno očuvati ekosustave u trenutnom stanju bez unosa dodatnih elemenata koji bi mu mogliu naškoditi.
Ukoliko se ne može izbjeći dodavanje novih elemenata u neki ekosustav onda je vrlo važno da se počne raditi na smanjenju utjecaja koji donose novi elementi.
Time bi se zapravo mogao izbjeći utjecaj novih elemenata. Odnosno mogle bi se izbjeći moguće katastrofalne posljedice jer ipak priroda zna najbolje gdje pripada pojedina vrsta.
Što se tiče prirodnog odabira on je na pozitivan način doprinjeo prirodnoj raznolikosti i prirodnom skladu vrsta, pa nema potrebe da ljudi pokušaju to popraviti ili učiniti boljim.
Naravno da su se sve vrste dobro prilagodile staništu na kojem žive, što je jedan od glavnih razloga zašto se preporuča izbjegavanje, intervencije čovjeka u sam ekosustav. To ime više negativnih posljedica.
Sam proces prirodne selekcije obično traje znatno duže i na taj način se daje postojećim vrstama dovoljno vremena da se prilagode novonastalim situacijama na vrijeme, a to je možda i glavni razlog zašto je prirodna selekcija bolja od utjecaja čovjeka na selekciju.
Kad čovjek radi selekciju onda obično pokušava pomoći određenoj vrsti i time zapravo ta određena vrsta dobije velike konkurentne prednosti u jako malom vremenskom periodu u odnosu na ostale sudionike u ekosustavu, pa se ostali sudionici ekosustava ne stignu prilagoditi i time oni postaju ugroženi.
Važnu ulogu u očuvanju okoliša i ekosustava ima konvencija o prirodnoj raznolikosti koja je ratificirana u 175 država i koja definira načine zaštite ekosustava, prirodnih naseljenika tih sustava i očuvanja prirodne raznolikosti sustava.
Ova konvencija se prije svega oslanja na definiciju ekosustava u kojem ga objašnjava kao dinamičku složenost biljaka, životinja, zajednice mikroorganizama i njihove beživotne okoline koje u interakciji čine jednu funkcionalnu zajednicu.
Pojam ekosustav prvi je put korišten u publikaciji britanskog ekologa Arthura Tansleya 1935 godine, a sam pojam izmislio je pet godina prije toga njegov kolega Roy Clapham. Izuzetni napredak u proučavanju ekosustava napravljen je istraživanjima koje je obavio tim sa više od tisuću članova.
Istraživanje se bavilo procjenama ekosustava na Zemlji. Rezultati tih istraživanja nisu bili pozitivni kako se očekivalo jer su znanstvenici zaključili da su ljudi u zadnjih pedeset godina napravili više štete u ekosustavu nego u cijeloj povijesti.
Autor: S.Š.
Odgovori