Napredujemo. Razvijamo se. Daleko smo dogurali od raštrkanih primjeraka koji su se od zvijeri skrivali po špiljama, sakupljali bobice i zaogrtali se u životinjske kože, štovali poput božanstava prirodne pojave koje nismo razumjeli. Danas smo najveći grabežljivci na planetu iako možda toga nismo ni svijesni i došlo je vrijeme da se životinje sada sakriju u špilje od nas.
Industrijska revolucija, poboljšanje prometnih sredstva i općenito povećanje dostupnosti udaljenih mjesta počelo je uzimati svoj danak već krajem 19. i početkom 20.st. Da bi ljudi komotno mogli dospjeti tamo gdje su naumili krčile su se šume i polja kako bi se položile ceste. Životni uvjeti su se poboljšavali i time se povećavao i broj ljudi zbog kojih su se morale krčiti nove ceste.
Tamo gdje se cesta zaustavlja nastaje grad i on se sve dalje širi u koncentričnim krugovima gutajući krajolik oko sebe. Taj krajolik koji smo mi tako slobodno prisvojili, bilo u svrhu stanovanja, industrije ili prirodnih resursa, bio je dom raznim vrstama koje prognane traže nova staništa ili pak izumiru, nesposobne prilagoditi se drugim mjestima.
No koje su to najugroženije vrste kojima prijeti istrebljenje u samo nekoliko godina ili desetljeća. Hoće li naše neodgovorno ponašanje učiniti to da će naša djeca moći ove životinje vidjeti samo na HD fotografijama ili na videu.
Najugroženije vrste su posebice one koje su uz gubitak staništa ujedno bile i suočene sa izlovom. Jedna od takvih vrsta je amurski leopard kojem se istovremno na dnevnoj bazi smanjuje stanište i plijen je mnogih krivolovaca koji će zaraditi goleme količine novca uhvate li koji primjerak. Danas je ostalo ne više od 20 primjeraka i vrsta balansira na rubu izumiranja.
U Zapadnoj Africi živi još samo nekoliko stotina primjeraka Cross river gorile. Izlovljavana je radi mesa i danas u kombinaciji s gubitkom staništa njen opstanak visi o koncu. Našla se na popisu izuzetno ugroženih vrsta.
Bijeli djetlić još je jedna od najugroženijih životinjskih vrsta. Iako nije potvrđeno da je viđen od 2004. godine ipak ga se ne smatra još izumrlim. Na zapadu Indonezije u malom zaštićenom području živi javanski nosorog. Ovdje dane provodi posljednjih 50-ak primjeraka. Izlovljeni su zbog dragocjenih rogova i šanse za obnovu vrste su malene.
Mogli bismo pisati u nedogled jer se broj ugroženih vrsta svakoga dana sve više povećava, ali naveli smo ovdje samo neke. Odgovornost koju imamo prema ovim bićima koja si ne mogu sama pomoći golema je.
Stroži zakoni za gradnju i siječu šuma i bolja zaštita od krivolovaca jedino su rješenje, do tada će lista ugroženih samo nastaviti rasti dok ne ostanu samo ljudi, novac i beskonačni četvorni kilometri asfalta i cesta koje vode od jedne do druge betonske palače.
Autor: L.K.
Odgovori