Ljudi su od pamtivijeka lovili ribu. Čak i kada je bilo teško uhvatiti divlje zvijeri koje bi poslužile kao obrok uvijek ste sa malo strpljenja, štapom, uzicom i mamcem mogli uhvatiti ribu. Naravno da postoje metode lova mrežom i brodicama kao i neki dramatični prikazi lova rukama no sve do 19, st. količina ulovljene ribe odogovarala je stvarnim potrebama stanovništva.
Ocean je davao život i čovjek nikada tu činjenicu nije iskorištavao. Ribe, školjke, alge, hobotnice, kitovi. Svi oni lovili su se kako bi onima koji ih konuzmiraju pružili dobre i kvalitetene nutrijente. Što se to dogodilo u 19.st. da je promijenilo pogled na svijet i protreslo ovu prirodnu ravnotežu?
Nastupanje industrijske revolucije, pokretanje velike mašinerije i kapitalističkog načina trgovanja odjednom je rezultiralo megalomanskima apetitima tržišta. Gomilanje robe i profita postalo je ime igre. Mali ribari koji su lovili za sebe i prodaju ili razmjenu unutar svoga mjesta zamjenjeni su velikim insustrijskim brodovima i započeo je organizirani izlov ribe.
Prvi veliki nagovještaj izlova koji slijedi bio je kada je u 19.st. masovnim izlovom kitova, zbog ulja koje se koristilo za svijetiljke, njihova populacija desetkovana. Do sredine 20.st. neke vrste ribe koje jedemo gotovo su u potpunosti izlovljene kao npr. kalifornijske sardine, haringa i bakalar.
Sredina 20.st., umjesto novih zakona za očuvanjem pojedinih vrsta, donjela je sa sobom poticaje za organizirani industrijski lov ribe i ove velike flote od tada do danas samo usavršavaju metode pronalaska i izlova. Izumiranje samo jedne vrste ribe u delikatnom prehrambenom lancu potiče domino efekt kojim se mijenja bioravnoteža oceana i svako smanjenje bioraznolikosti vodi nas korak bliže tome da opustošimo podmorje koje nas je tako dugo uzdržavalo.
2048. To je godina u kojoj će ribarska insdustrija kakvu danas poznajemo postati neodrživa nastavi li se ovaj trend negativnog izlova. Ocean je dakako snažan i ima mogućnost samoobnavljanja. Iako je opterećen dodatnim zagađenjem, pokojim tankerom koji se prevrne negdje na Atlantiku, povećanom kiselošću i hektolitrima otpadnih voda on ipak može ponovo obnoviti ovo bogatstvo.
To neće biti moguće ako se zakonski strože ne regulira dozvoljena količina ulova i ako se ne pokrene više projekata kojima će se nakon perioda izlova u prikladno vrijeme u oceane stavljati riblja mlađ kako bi se potakao porast populacije. Nije kasno za popraviti štetu, ali nema više vremena za gubljenje želite li da i vaša djeca jednoga dana na svome tanjru mogu imati kvalitetnu i hranjivu ribu u kojoj vi možete uživati danas.
Autor: L.K.
Odgovori