Jednom smo bili lovci i sakupljači. Lutali smo stepama i šumama u potrazi za bobicama i šumskim životinjama i uvijek smo uzimali samo onoliko koliko nam je bio potrebno. Ekosistem je mogao podnijeti ovu razinu iskorištavanja i obnoviti se bez ikakvog problema. Živjeli smo u ravnoteži.
Odjednom smo shvatili kako je moguće zarobiti životinje i iskorištavati ih kao radnu snagu ili meso, moguće je uzgojiti vlastite biljke kojima ćemo se prehraniti. U tom trenu izbačeni smo iz ravnoteže i još uvijek padamo vroglavom spiralom autodestruktivnog ponašanja.
Svakako uzgoj biljaka i pripitomljavanje životinja velik je evolucijski skok i nešto na što kao vrsta trebamo biti ponosni, no pozicija u kojoj smo danas prirodu postavili na koljena i natjerali je da moli za svaki komadić nacionalnog parka ili parka prirode, nije normalno ponašanje.
Kako smo suočeni sa sve većim brojem stanovnika tako je i potrebno krčiti sve veće i veće površine kako bismo mogli proizvesti dovoljno hrane za rastući broj gladnih usta. Povoljni uvjeti i dovoljno hrane uzrokuju sve veći porast stanovništva koje iznova treba nahraniti i tako ulazimo u zatvoreni krug.
No nakon nekoliko godina uzgajanja jedne žitarice na određenom području ona se mora poput skakavaca seliti dalje jer je iscrpila tlo, ili je pak potrebno rotirati ratarske kulture. No kako god bilo, deforestacija određenog područja ne donosi samo probleme smanjenja šumske površine i ugrožavanja staništa već je područje bez šumskog pokrova nekoliko puta sklonije eroziji i zadržava čak pet puta manje vode od prostora na kojima je korijenje fiksiralo tlo i zarobilo vodu.
Sve ovo ima daljnje posljedice poremaćaja u kruženju vode unutar ekosistema koji vuku mnoge kolateralne probleme od kojih ćemo neke uočiti tek za nekoliko desetljeća. No problem nije samo erozija i deterioracija tla koja nastaje deforestacijom poradi jednog plemenitog cilja kao što je prehrana čovječanstva.
U zadnje se vrijeme se eksperimentira sa biogorivima koja bi bila čista energetska alternativa sadašnjim fosilnim gorivima. No zar je potrebno posjeći svako drvo koje vidimo kako bismo mogli napraviti plantaže uljnih palmi? Od ove sitovine će se kasnije moći načiniti biodizel, pokretati automobil i otići do supermarketa u kojem će nas dočekati prazne police, jer je ovakav način riješavanja problema samo zabijanje glave u pijesak i zatvaranje očiju pred činjenicom da zbog prevelikog iscrpljivanja tla erozijom gubimo obradive površine mnogo bržim tempom no što stvaramo nove, a broj trbuha u kojima kruli diljem svijeta svakim je danom sve veći. Promjene, nove tehnologije i nova rješenja su nužni i potezanje važnih pitanja se više ne može izbjegavati.
Autor: L.K.
Odgovori