Elektronički otpad može se definirati kao re-usables (radna i popravljiva elektronika) i sekundarni otpad (bakar, čelik, plastika, itd.) koji je odbačen ili odložen od strane kupca, a koji se može reciklirati i ponovno upotrijebiti. U zadnje vrijeme se spominje i kao e-otpad. Recimo u SAD-u, djeluje agencija pod nazivom Agencija za zaštitu okoliša (EPA) koja u svojoj namjeri da zaštiti okoliš djeluje na razne načine. Ono što oni tvrde je da su za njih odbačeni CRT monitori opasni otpad.
Brze promjene danas u tehnologiji, niske početne cijene te planirano ubrzano zastarijevanje tehnologije, rezultiralo je brzorastućim viškom elektroničkog otpada širom svijeta. Možemo reći da su tehnička rješenja za ovaj problem dostupna, ali za njihovo primjenjivanje potrebno je prije provesti pravni okvir sustava prikupljanja, logistike i drugih usluga.
Statistički podaci su surovi i realni. Oko 50 milijuna tona e-otpada proizvodi se svake godine. SAD odbacuje čak 30 milijuna računala, a svake godine 100 milijuna telefona biva zbrinuto u Europi. Agencija za zaštitu okoliša procjenjuje da samo 15-20 % e-otpada završi reciklažom, ostatak ide izravno u deponije i spalionice. U SAD-u, procjenjuje se da 70% teških metala u odlagalištima otpada dolazi od odbačene elektronike.
Povećana regulacija elektronskog otpada i zabrinutost zbog ekološke štete koja može proizaći nije iznudila višak troška na raspolaganju za njegovo rješavanje. Naime smatra se se da njihovo ukljanjanje nije ekonomski stimulativno, pa stoga veći dio tog otpada završi u zemljama u razvoju poput Indije, Kine, dijelovima Afrike čime se izbjegava trošak uklanjanja predmeta. Tako zemlje u razvoju postaju veliki deponij e-otpada.
Međutim zagovornici ovakve politike tvrde da je ova aktivnost dovela do otvaranja brojnih radnih mjesta. Tisuće muškaraca, žena i djece je zaposleno u postupak recikliranja, prerade i ponovne upotrebe.
Budući da Sjedinjene Države nisu ratificirale Baselske Konvencije, nema domaćih zakona koji zabranjuju izvoz toksičnog otpada.
Smatramo da je u redu što se našao način kako bi se ovaj problem počeo rješavati, ali pod okriljem solitarizma, pomaganje drugima, a u biti na njihovu štetu. Sigurno to nije jedini način- reciklaža DA, licemjerje NE!
Uvijek nastradaju siromašni, nažalost, šta će im posao kad od toksičnih tvari mogu umrijeti za par godina, nek si Amerika reciklira sama i zapošljava svoje ljude, svoje bogatstvo odlaže i ostavlja u svojoj zemlji, a otpad siromašnima na drugi kraj zemlje, kako je samo solidarna(zapošljava ljude na njihovu štetu). Neka napravi zakon za svoj toksični otpad!