1930. ekolog Roy Clapham našao je pojam ekosustav kojim je pokušao opisati zajednicu životinja, biljaka, raznih mikroorganizama i okoline na nekom specifičnom području na kojem su se zatekli. Ekosustav podrazumijeva ravnotežu i međudjelovanje svih ovih elemenata koja bi trebala ostati stalna ili se mijenjati vrlo sporo na način da prirodni odabir najjačih organizama polako poboljšava svojstva vrste i time povećava njene šanse za preživljavanje.
Pet godina nakon što je pojam skovan po prvi puta je objavljen u javnoj publikaciji brizanskog ekologa Arthura Tansleya. Ovi ekološki pioniri ostali su šokirani kada su proučavanjem ekosustava uočili da je u posljednjih 50 godina tj. od kraja 19. stoljeća pa do polovice 20. stoljeća izumrlo više vrsta no što ih je izumrlo stoljećima prije.
Svaki ekosustav sastoji se dakle od živih elemenata jednako kao i od neživih i poremećaj u jednom neminovno rezukltira promjenom drugoga. Čak i samo uvođenje neke nove vrste unutar stabilnog ekosustava može imati katastrofalne posljedice. Čovjek je često svojom intervencijom mijenjao biljne i životinjske vrste kako bi što bolje mogao iskoristit njohova pozitivna svojstva, ali nikada se ta promjena nije odvijala tako brzo kao danas.
Nije isto oblikujete li govedo kakvo želite parenjem jedinki koje imaju poželjna svojstva ili pak razbijate njihovu genetsku strukturu i iznova je slažete. Današnji nagli zalet koji je zadobio genetski inžinjering već pokazuje naznake nezaustavljivog rasta, npr. GM pšenica širi se i na polja koja nisu predviđena za njen uzgoj.
Dakle prirodne modifikacie i mutacije koje se pojavljuju kod organizama ipak omogućuju drugim vrstama da se jednakom brzinom prilagode novonastalim promjenama i ipak održe homeostazu unutar sustava, no ljudska intervencija u ovakvu ravnotežu čak i ako je sa najboljim namjerama često bi mogla izazvati više štete nego koristi.
Stoga danas postoji čitava jedna interdisciplinarna grana znanosti koja se bavi ovim pitanjima. Ekološki inžinjering postao je stvarna potreba suvremenog svijeta u kojem se treba prestati ponašati poput neodgovorna djeteta i preuzeti krivnju za dosadašnju štetu ujedno pazeći da se minimizira ikakava šteta koja bi eventualno mogla nastati. Možda je tao filozofija u pravu sa svojom simbolikom yin-yang znaka. Možda svijetlo doista ne može bez tame i obratno, ali koliko tame unesemo u jednađbu kada se negdje na Pacifiku preokrene tanker ili kada se u nekom labaratoriju po želji uključuju i isključuju geni. Igramo li se previše i koliko dugo ekosustav to još može podnositi?
Autor: L.K.
Odgovori