U jednoj sasvim običnoj galaksiji u udaljenom kraku, kružeći oko sasvim običnog sunca nalazi se sve samo ne običan planet. Ova plava kugla (doduše malo spljoštena na polovima) krije mnoštvo bića i nevjerojatnu biološku raznolikost. Na njoj živi i čovjek, kralj svoje lopte.
Otpad na plaži, Foto: Ethan Daniels/Shutterstock
No što je ovo plavetnilo koje pokriva 70% površine našeg doma? To su mora i oceani koji su bili kolijevka života. U ovim morima je nastala prva sluzava masa organske materije i dalje je preuzela evolucija. I eto nas sada ovdje pred računalima i mobitelima, produkti naših oceana, a kako se prema njima odnosimo.
Ako su šume pluća svijeta oceani su njegov želudac. Veliki dio hrane koju konzumiramo dolazi upravo iz morskih dubina, ali ipak nemilosrdno teroriziramo ovaj ekosustav. Svake godine svjedočimo nekoj ekološkoj katastrofi u kojoj tanker ili naftna platforma ispuste goleme količine masne crne tekućine u oceane.
Što se tada događa? Kada nafta dospije u vodu ona iscrpljuje iz nje kisik i uzrokuje umiranje biljnih i životinjskih vrsta. Neke će se možda priviknuti na nove uvjete, većina neće i ostat će nam samo fotografije davno prošlog vremena. No nafta nije jedini problem sa kojim je suočen morski ekosustav.
Živimo u društvu čiji moto je: “Proizvedi i prodaj više.” Svaka proizvodnja i prerada materijala ima svoje nusprodukte i često u preradi uključuje i korištenje vode koja potom postaje neupotrebljiva, nakrcana kemikalijam i toksinima. Što ćemo s njom? Jednostavno ćemo je izliti u ocean, jer naravno, ono što ne vidmo ne boli. Daleko od očiju, daleko od srca.
Onaj pesticid ili umjetno gnojivo, koje ste možda jučer prosipali po svom povrtnjaku, kiše će s vremenom isprati i jedan od ovih dana spoj iz njega će se naći u ribi ili račićima na vašem tanjuru. Svaka naša radnja ostavlja posljedice. Ovim otpadnim vodama pridružuje se i toksični otpad koji se sprema u metalne spremnike na dno mora. To nije trajno rješenje. Spremnici će korodirati, voda će ih progristi, a radioaktivni materijal će uzrokovati stravične genetske mutacije u oceanu.
Jesmo li svjesni da će svaka naša odluka doći na naplatu ili smo pomalo izgubili svijest o ovoj uzročno posljedičnoj vezi? Svaka karika u hranidbenom lancu na poslijetku će dovesti do sveždera kojeg zovemo čovjek. Što osjećate kada vidite sliku ptice zarobljene u naftnoj mrlji na nekoj obali ili pak kornjače zapletene u metre plastike?
Vremena je sve manje. Potrebna su praktična i racionalna rješenja i uključivanje inženjera okoliša u sve predstojeće projekte. Koliko će još vremena proći prije nego što način života koji smo za sebe izgradili ne implodira u ekološkoj katastrofi? Koliko još do točke omega?
No nikada nije kasno donijeti bolje zakone, uvesti strože kazne za kršenja pravila o onečišćenju i nikada nije kasno započeti živjeti bolje i odgovornije. Počnite s malim stvarima. Umjesto da plastičnu vrećicu bacite u smeće, spremite je u ladicu u iskoristite još koji puta, ne izlijevajte opasna ulja u odvode i umjesto umjetnih gnojiva pognojite svoje rajčice prirodnim kompostom. Bolje sutra je moguće i dostižno.
Autor: L.K.
Komentiraj