Zaštita okoliša je praksa zaštite okoliša, bilo na razini pojedinca, organizacijskoj ili državnoj razini, u korist prirodnog okoliša i (ili) ljudi. Zbog pritiska stanovništva vlade su počele stavljati ograničenja na aktivnosti koje uzrokuju uništavanje okoliša. Od 1960-te i pokreta koji su tada započeli do danas, pokret za zaštitu okoliša stvorio je svijest o različitim pitanjima zaštite okoliša.
Kako smo svi različiti na neki način i ne možemo se složiti oko nekih stvari tako i danas u svijetu ne postoji puna suglasnost o opsegu utjecaja ljudskih aktivnosti na okoliš. Stoga su mjere koje su se dosad provodile izazvale puno polemika oko toga da li pomažu ili ne.
Danas možemo reći da postoje ustanove, institucije koje se bave ovim, možemo reći velikim problemom koji sve više utječe na svakodnevni život cjelokupnog života na zemlji. Jedna od tih ustanova, kao što je akademska, nudi tečajeve kao što su Studija utjecaja na okoliš, Upravljanje okolišem i Zaštita okoliša.
Zaštita okoliša je postala važan zadatak za institucije Europske zajednice što se vidi najviše nakon Ugovora iz Maastrichta za Europsku uniju ratificiranog od strane svih država članica. Možemo reći da je Europska unija vrlo aktivna na polju politike zaštite okoliša, što se vidi iz načina na koji djeluje, o procjeni štetnih čimbenika, odnosno njihovih utjecaja na okoliš do informiranja građana.
Kako smo rekli, mnoge institucije rade na rješavanju ovog nimalo beznačajnog problema, nama svima poznati Greenpeace, Ujedinjeni narodi za okoliš (UNEP) i Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC). Ako bi sažimali, rekli bi da su to sve ekološke organizacije koje nastoje zaštititi, analizirati i pratiti okoliš od degradacije ili zlouporabe, koje se bave pitanjima koji su od interesa za organizaciju za zaštitu okoliša, što podrazumjeva zagađenje, otpad i sve o klimatskim promjenama. Organizacije koje su ujedno globalne, nacionalne, regionalne i lokalne.
Kako vidimo, svi smo se na neki način uključili u ovu veliku akciju koja ne graniči samo s jednim čovjekom, državom i kontinentom. Nažalost istraživanja objavljena u Guardianu pokazala su da “ljudi koji vjeruju da imaju najzeleniji stil života mogu se vidjeti kao neki od glavnih krivaca za globalno zatopljenje.” Istraživači su otkrili da pojedinci koji su ekološki najsvjesniji, zapravo oni koji će bez imalo problema otići avionom na drugi kraj svijeta ne razmišljajući o tome koliko zagađuju sa ugljičnim dioksidom.
Kao što se navodi na početku, na zaštiti okoliša se radi, ali zbog kompleksnosti problema, ova tema postaje nešto što će se provlačiti jako dugo sa bojim se ne dobrim završetkom.
Odgovori