Nuklearne elektrane i hidroelektrane

U više smo navrata spomenuli kako čovječanstvo danas ima sve veću potrebu za energijom samo je pitanje kako tu energiju proizvesti, a da se ne napravi prevelika šteta za okoliš. Kad pričamo o načinima stvaranja energije tada moramo spomenuti dva načina, jedan je nuklearna elektrana i njihove metode, a drugi hidroelektrana.

Nuklearna elektrana smatra se vrstom termoelektrane koja kao svoj izvor energije prije svega koristi toplinu dobivenu fisijama nuklearnog goriva u barem jednom nuklearnom reaktoru. Dobivena se toplina koristi za proizvodnju pare koja pokreće parnu turbinu spojenu na ekektrični generator. Ona nastoji nuklearnu energiju pretvoriti u električnu. Znamo koliko mogu biti opasne ako se ne rukovodi na pravi način.

Hidroelektrana za razliku od nuklearne je postrojenje u kojem se prikupljena energija vode prvo pretvara u kinetičku, a potom u mehaničku energiju te konačno u električnu energiju u električnom generatoru. Ovaj način iskorištavanja energije smatra se glavnim konkurentom proizvodnji električne energije iz fosilnih i nuklearnih goriva.

Kao što možemo primjetiti radi se svakako o manje agresivnom utjecaju na okoliš od nuklearnih elektrana koje predstavljaju pravu prijetnju za sav živi svijet. Znači ne samo za biljke i životinje, nego i za ljude. Jedini problem leži u činjenici ograničenja zbog prirodnog okruženja, u ovom slučaju upitnim se smatra obilna količina vode. Pored toga skladištenje električne energije smatra se skupim procesom i štetnim za okoliš.

Unatoč tome svejedno ostaje činjenica kada se hidroelektrana jednom završi, nije potreban daljnji novac za skuplje gorivo, ne stvara se opasan otpad i stvara se zaista mala količina stakleničkih plinova. Dakle kad malo bolje primjetimo radi se o svakako manje invazivnoj metodi utjecaja na okoliš i na sav živi svijet koji živi u određenoj ravnoteži s nama. Energija je zaista potrebna, ali je isto tako potrebo naći način da se ona stvara bez velike štete koja nas kasnije može koštati.