U više smo navrata spomenuli kako čovječanstvo danas ima sve veću potrebu za energijom samo je pitanje kako tu energiju proizvesti, a da se ne napravi prevelika šteta za okoliš. Kad pričamo o načinima stvaranja energije tada moramo spomenuti dva načina, jedan je nuklearna elektrana i njihove metode, a drugi hidroelektrana.
Nuklearna elektrana smatra se vrstom termoelektrane koja kao svoj izvor energije prije svega koristi toplinu dobivenu fisijama nuklearnog goriva u barem jednom nuklearnom reaktoru. Dobivena se toplina koristi za proizvodnju pare koja pokreće parnu turbinu spojenu na ekektrični generator. Ona nastoji nuklearnu energiju pretvoriti u električnu. Znamo koliko mogu biti opasne ako se ne rukovodi na pravi način.
Hidroelektrana za razliku od nuklearne je postrojenje u kojem se prikupljena energija vode prvo pretvara u kinetičku, a potom u mehaničku energiju te konačno u električnu energiju u električnom generatoru. Ovaj način iskorištavanja energije smatra se glavnim konkurentom proizvodnji električne energije iz fosilnih i nuklearnih goriva.
Kao što možemo primjetiti radi se svakako o manje agresivnom utjecaju na okoliš od nuklearnih elektrana koje predstavljaju pravu prijetnju za sav živi svijet. Znači ne samo za biljke i životinje, nego i za ljude. Jedini problem leži u činjenici ograničenja zbog prirodnog okruženja, u ovom slučaju upitnim se smatra obilna količina vode. Pored toga skladištenje električne energije smatra se skupim procesom i štetnim za okoliš.
Unatoč tome svejedno ostaje činjenica kada se hidroelektrana jednom završi, nije potreban daljnji novac za skuplje gorivo, ne stvara se opasan otpad i stvara se zaista mala količina stakleničkih plinova. Dakle kad malo bolje primjetimo radi se o svakako manje invazivnoj metodi utjecaja na okoliš i na sav živi svijet koji živi u određenoj ravnoteži s nama. Energija je zaista potrebna, ali je isto tako potrebo naći način da se ona stvara bez velike štete koja nas kasnije može koštati.
Zanimljivo je kako se još uvijek održava mit da su hidroelektrane zelene i jeftine?!? OVO JE KAO UDŽBENIK IZ 1970-ih…
“Kao što možemo primjetiti radi se svakako o manje agresivnom utjecaju na okoliš” JEDNOSTAVNO NIJE ISTINA. Hidroelektrane stvaraju ogromne štete i poremećaje i to desecima kilometara, isušuju šume i polja, suše se bunari i masa, masa toga. Potpuno uništavaju prirodni okoliš!
“unatoč tome svejedno ostaje činjenica kada se hidroelektrana jednom završi, nije potreban daljnji novac za skuplje gorivo, ne stvara se opasan otpad i stvara se zaista mala količina stakleničkih plinova” -TAKOĐER NIJE ISTINA, brane u tropskom pojasu stvaraju više stakleničkih plinova nego termoelektrana! Nešto manje one u umjerenom pojasu. Itekako je potreban novac za održavanje hidroelektrana i to puno!
“Energija je zaista potrebna, ali je isto tako potrebo naći način da se ona stvara bez velike štete koja nas kasnije može koštati.” DA, ZA HRVATSKU su hidroelektrane LOŠE RJEŠENJE. Za hrvatsku je idealna solarna energija!