Mjerama ograničenja upotrebe plastične ambalaže narušilo bi suvremeni način snadbijevanja životnim namirnicama. Velik dio namirnica ne bi se mogao upotrebljavati izvan ograničenog prostora, jer se ne bi mogli zadovoljiti higijenski i zdravstveni propisi. To se prije svega odnosi na smrznute namirnice, proizvode mliječne industrije i riblje prerađevine.
Prema svemu sudeći, nemoguće se odreći jednokratne plastične ambalaže, pa i uz cijenu povećanja količine plastičnog otpada. Skuplja li se taj otpad pravilno i prerađuje li se, odnosno odstranjuje na zadovoljavajući način, problem onečišćenja okoline bit će mnogo manji, a time će se bolje čuvati priroda i njezina dobra.
Kako se plastika proizvodi od prirodnih resursa, nafte i zemnog plina, mora se paziti i na ove zalihe. Prosječan stanovnik troši oko 1.000 plastičnih vrećica godišnje. Odbačene vrećice uglavnom završe na divljim deponijama ili se spaljuju.
Pri spaljivanju 4 plastične vrećice potroši se onoliko kisika koliko je čovjeku potrebno za cijeli jedan dan, što govori o opasnosti korištenja i spaljivanja plastike. O tome govori i podatak da razgrađivanje različitih proizvoda od plastike traje od 100 do 1.000 godina.
Mnoge zemlje u svijetu su odavno organizirale sakupljanje, otkup i recikliranje plastike, tako da se uveliko zarađuje na ovoj sekundarnoj sirovini. Primjer velike koristi od recikliranja plastike je podatak iz Njemačke, još iz 2001. – s ušteđenom energijom korištenjem stare plastike, 1.8 milijuna domaćinstava u Berlinu opskrbilo se električnom energijom 130 dana. Novčano, ta ušteda je iznosila nevjerojatnih 300 milijuna eura.
Odgovori