Jadransko more

Jadran ili Adria dobio je ime po istoimenoj nekadašnjoj luci. Danas se grad Adria nalazi na talijanskoj obali, 38 km udaljen od mora, što je rezultat djelovanja geoloških sila, uslijed čega se sjeverna obala stalno uzdiže, a južna spušta. Jadran obuhvaća prostor između Balkanskog i Apeninskog poluotoka. Dio koji pripada Republici Hrvatskoj je prostor istočne obale, koja se prostire od Prevlake na jugu do rta Savudrije na zapadu, uključujući sve otoke, otoćiće i hridi duž obale, te otočje Palagruža (broj otoka, otočića i hridi je preko 1700), te predstavlja jedinstveno područje u Europi, kako za krstarenja motornim brodicama, gliserima ili jedrilicama, ali i za uživanje u podmorskom svijetu.

Najpliće je more u Istri. Ondje dubina mora nikada ne prelazi 50 metara. Od Pule se morsko dno blago spušta te čini dugu i usku dolinu koja se od Žirja pruža prema Italiji i zove se Jabučka kotlina. Najveća dubina u njoj je oko 240 metara. Od Jabučke se kotline morsko dno podiže do Palagruškog grebena gdje je najveća dubina 130 metara. Prema jugu dno se strmo spušta prema Južnojadranskoj dolini, u kojoj je najdublje izmjereno dno oko 1,300 metara.

Pojava podzemnoga reljefa posljedica je tektonskih pomicanja, abrazije i erozije koje su se dogodile prije nekoliko milijuna godina u doba kada su određeni dijelovi morskog dna još bili kopno ili obalno područje. Neravna područja morskoga dna stalno se smanjuju uslijed sedimentacije organskih otpadaka zemlje. Taj je process spor, no stalan.

Plima i oseka Jadranskoga mora imaju relativno male amplitude. U južnome dijelu ta razlika rijetko prelazi 40-ak centimetara, dok je u sjevernome dijelu ona nešto veća, tako da u Istri i Tršćanskom zaljevu iznosi 1 metar. U nekim uskim kanalima i zaljevima, plima može poprilicno narasti tijekom jake bure. Taj fenomen karakterističan je za velike i duboke zaljeve južnoga Jadrana. Morske su mjene miješanoga tipa, što znaći da imaju poludnevni ritam tijekom punog mjeseca i mlađaka, a dnevni ritam tijekom prve i zadnje četvrti. Njihove su amplitude veoma nepravilne.

Morske su struje pod utjecajem vjetrova, razlika u tlaku, temperaturi i slanosti mora. S obzirom na smjer, mogu biti vodoravne i okomite. Postoje i one s morskog dna koje se javljaju kao posljedica kretanja morske vode s toplijih područja u hladnija. Tijekom toga kretanja površinski sloj vode se hladi i spušta se prema morskome dnu. Jadranske se morske struje teže primjećuju. Brzina struja mijenja se u određenim područjima, no to ovisi i o vremenskim razdobljima. Prosječna brzina morske struje je oko 0,5 čvorova, no one mogu doseći brzinu i od 4 čvora.

Jadransko more ima vrlo izraženu godišnju promjenu površinske temperature mora. Prosječna godišnja temperatura je 11°C. More je najhladnije tijekom zime, a površinska temperatura mora je oko 7°C. Ona rijetko može pasti i niže. U proljeće more postaje sve toplije, pa površinska temperatura raste do 18°C. Ljeti temperature mora dosežu visoke iznose, čak 22-25°C, a na južnom Jadranu i u Istri i do 27°C. Na Jadranu se termokline, tj. dijelovi vodenog stupa koje odlikuje ista temperatura, veoma dobro mogu razlikovati.Termokline su najočitije tijekom ljeta. Zimi počinju izotermalni procesi, tj. izjednačavanje temperature u vodenom stupu. Ljeti prvu termoklinu zapažamo na dubini od 3-5 m, iduću na oko 12 m, a sljedeću na 18 m, dok su na dubini većoj od 30 metara temperature uglavnom konstantne tijekom cijele godine.

Valovi se javljaju uglavnom kao posljedica vjetra. Što je veći doseg, tj. površina po kojoj vjetar puše, to će veći valovi nastati. Njihova jačina ovisi o obliku obale i njezinoj izloženosti. Na taj se način dobiva miješanje površinskog sloja vode s onim iz dubine te interakcija između atmosfere i mora. Razlikujemo brijeg i dolinu vala. Duljina vala udaljenost je izmedju dvije doline vala. Visine jadranskih valova uglavnom se kreću između 0,5 i 1,5 m, a vrlo rijetko prelaze 5 metara.

Osnovni vjetrovi na Jadranskom moru su bura, maestral i jugo.

Bura – sjeveroistočni (NE) vjetar, koji nastaje pri visokom tlaku zraka nad kopnom i naglo uz punu snagu puše s kopna prema moru. Buru je teško predvidjeti, ali postoje znakovi, koji je najavljuju: vršci obalnog gorja obavijeni su malim oblačičima, a površina mora iz smjera sjeveroistoka prekrivena je krunama od pjene. Kad krune morskih pjena dostignu vlastito plovilo, ubrzo ce plovilo zahvatiti i vjetar i to punom snagom. Što je udaljenost od obale kopna veća, vjetar, a posebno njegovi naleti su slabiji. Bura ljeti obično puše nekoliko sati, a rijetko potraje 1 do 2 dana. Izrazito jake bure pušu na podrucju Kvarnera, Velebitskog kanala, oko Šibenika, Splita, Pelješca i Dubrovnika.

Maestral – smjera sjeverozapada (NW) i to pri visokom tlaku zraka. Maestral je znak lijepog vremena, a obično počinje puhati oko 11 h. Može porasti do 5 bofora i uspostaviti jedinstveno gibanje mora, no u večernjim satima prestaje, da bi slijedećeg dana, nakon mirne noći, opet zapuhao prema istom pravilu.

Jugo (Scirocco) – vlažan vjetar, koji puše s jugoistoka. Od listopada do kraja siječnja donosi velike količine oborina. Mrtvo more (slobodni valovi) i “olovni” oblaci na jugu znak su polaganog približavanja juga, koji uzrokuje bitno gibanje morskih valova. Razdoblje juga traje često i po nekoliko dana, a mrtvo more može potrajati još neko vrijeme. Ponekad, uz vjetar kiša donosi crveno-smeđi pijesak iz Afrike. Samo nekoliko minuta dovoljno je, da vjetar promijeni smjer i da se jugo (SE) pretvori u vrlo jaku buru (NE).

Nevera (W) je jaki zapadni vjetar, koji donosi nevrijeme. Ljeti započinje velikom žestinom, ali uglavnom kratko traje uz brzo i kratko gibanje mora. Nakon nevremena obično dolazi do ugodnog osvježenja. Na Jadranskom moru pušu još Libecco (SW) iz smjera jugozapada, Levantera (E) istoka i Tramontana (N) sa sjevera. Pri stabilnom visokom tlaku zraka obično noću pušu vjetrovi s kopna, a danju s mora.

U Europi se već trinaest godina uspješno provodi program zaštite okoliša mora i priobalja pod nazivom Plava zastava za plaže i marine. Nositelj i međunarodni voditelj programa je Europska zaklada za okolišni odgoj i obrazovanje (Foundation for Enviromental Education in Europe – FEEE), utemeljena 1981. godine pri Vijeću Europe. U program je danas uključeno preko dvadeset država kojima je turizam jedan od strateških ciljeva.

Plava zastava simbolizira očuvan, siguran i ugodan okoliš namjenjen odmoru, zabavi i rekreaciji, dobro razrađen sustav gospodarenja obalnim područjem i održivi razvoj u turizmu. Nositi Plavu zastavu za plažu i marinu znači vrhunsku turističku promidžbu, koja se temelji na visokoj kakvoći usluge, čistoći mora i obale te opremljenosti i uređenosti plaža.