Brijuni su otočje i nacionalni park u Jadranskom moru, na hrvatskom dijelu Jadrana. Nalaze se koji kilometar zapadno od istarske obale, nasuprot mjesta Fažana, te se sastoje od 14 otoka i otočića ukupne površine 33,9 km kvadratna.

Dva najveća otoka su Veliki Brijun 7 km2 i Mali Brijun 1,7 km2, a manji su Sveti Marko, Gaz, Okrugljak, Šupin, Šupinić, Galija, Grunj, Vanga, Madona, Vrsar, Kozada i Sveti Jerolim.

Brijuni imaju bogatu povijest: prvi, zasada nama poznati tragovi ljudskog djelovanja na Brijunima, sežu u treće tisućljeće prije Krista, kada su na Brijunima živjeli nama nažalost etnički nepoznati stanovnici koji su se bavili ratarstvom, stočarstvom, lovom i ribolovom, a oružje i oruđe izrađivali su od kamena, kostiju i pruća…

Za velike Egejske seobe naroda u prvom tisućljeću prije Krista na Brijune dolazi ilirsko pleme Histri, po kojima je kasnije Istra i dobila ime. Nakon kojih su došli Rimljani, a od VI. do VIII. st. otočjem su (kao i Istrom) vladali Bizantinci. Na Brijunima postoje mnogi kulturno-povijesni ostaci od kojih su najpoznatiji i najsačuvaniji: rimski ladanjski dvorac iz I.-II. st. s termama, Venerinim hramom, zatim Bizantski kastrum, te bazilika Sv. Marije iz V.-VI. stoljeća, crkva Sv. Germana iz XV. stoljeća.

Zahvaljujući svojoj razvedenoj obali, povijesti, raznovrsnoj flori i fauni, zbog čega Brijune znaju zvati “raj na Zemlji”, Brijuni su 27. listopada 1983. godine proglašeni nacionalni parkom i omiljena su turistička destinacija.

Klima

Klima je na Brijunima blaga, mediteranska s mnogo sunca i topline te s dosta vlage u zraku, što omogućuje bujnu vegetaciju i ugodan boravak na otočju.

Zimi je prosječna temperatura zraka 6,3, u proljeće 12,2, ljeti 22,2, dok ujesen iznosi 14,8 °C. Temperatura mora kreće se ljeti od 22 do 25, a temperatura zraka oko 23 °C.

Podmorje

Razvedenost obala, raznolikost podloga, batimetrijska konfiguracija te specifični hidrodinamički uvjeti se odražavaju i u velikoj raznolikosti litoralnih biocenoza – životnih zajednica – koje su karakteristične za sjeverno – jadransku regiju i još uvijek nepromijenjene izvan utjecaja izravnih izvora onečišćenja.

Brijunski akvatorij značajan je kao mrijestilište riba te reprezentativna oaza (morski park) za tipične morske organizme sjevernog Jadrana, odnosno njihovih naselja i zajednica. Od morskih organizama koji su zaštićeni zakonom o  zaštiti prirode u podmorju Brijuna utvrđena je prisutnost periske (Pinna nobilis) i prstaca (Lithophaga lithophaga). Od zaštićnih morskih kralježnjaka povremeno more oko Brijuna posjećuju kornjače i dupini. Postoji nekoliko endemskih vrsta organizama npr. smeđa alga Jadranski bračić ili plaštenjak Jadranski ciganin

Podmorje obiluje raznim vrstama spužvi, školjkaša, ježinaca, rakova, riba i drugim. Među ribama najzastupljeniji su lubini, orade, cipli, listovi, škarpine, ugori, zubaci, kavale… U prošlosti je u podmorju Brijuna utvrđeni velik broj  vrsta koj se po prvi put spominju u Jadranu. Ovdje su opisane i neke za znanost nove vrste, kao rožnati koralj Alcyonium brionense (Kuekenthal 1906.), ili varijetet spužve Ircinia variabilis fistulata (Szymanski, 1904.).

Više informacija na www.brijuni.hr

Svakodnevno u organizam unosimo hranu i piće koji sagorijevanjem u organizmu oslobađaju odgovarajuću energiju. Ta energija izražava se u kilokalorijama (kcal).

Ovisno o aktivnosti, naše tijelo svakodnevno potroši određenu energiju koju izražavamo u kilokalorijama.

I kada spavamo, potrebna nam je energija kojom održavamo tjelesnu temperaturu, koja jamči rad unutrašnjih organa (pluća, bubrega, mozga, probavnog sustava,…).

Potrošnju energije dijelimo po intenzitetu – niska aktivnost, umjerena aktivnost i visoka aktivnost.

Niska aktivnost
(potrošnja energije je do 4 kcal u minuti)

• pješačenje
• sobni bicikl
• lagani sport
• čitanje
• joga

Umjerena aktivnost
(potrošnja je od 4 do 7 kcal u minuti)

• brzo hodanje
• intenzivni kućanski poslovi
• lakši aerobik

Visoka aktivnost
(potrošnja energije veća je od 7 kcal u minuti)

• trčanje
• planinarenje uz opterećenje
• plivanje (natjecateljsko)
• nogomet
• preskakanje vijače

Na stranici kalorije.com možete pronaći tablicu kalorija.

Deponija (odlagalište smeća, smetlište) predstavlja mjesto za odlaganje otpadnih materijala, obično tako što se otpad skuplja na jednu lokaciju i zatrpava (najstariji način odlaganja otpada).

Na nekim deponijama vrši se selekcija i reciklira otpad. U današnje vrijeme vrši se kategorizacija otpada prema tipu otpada koji se na njima odlaže. Potom se izdvajaju one kategorije otpada koje se mogu reciklirati, a ostatak se zatrpava na deponiji.

Deponije mogu biti moderno osmišljene i pripremljene tako da se iskorištavaju tekući nusprodukti ili plin koji se stvara  unutar samog odlagališta, putem raspadanja organskog otpada. Suvremene deponije generalno imaju minimalno jedan pokrovni sloj, koji se sastoji od nabijene gline sa minimalnom potrebnom debljinom za maksimalnu hidrauličnu prepreku.

Na većim deponijama postoje mašine za sabijanje otpada koje se koriste kako bi uštedile prostor. Kada se deponija ili jedan njen dio ispuni otpadom uglavnom se zatrpava slojem zemlje.

Kategorije odlagališta

Legalna odlagališta otpada su građevine za (trajno) odlaganje otpada, predviđene odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima i sagrađene u skladu s važećim propisima, a rade uz odobrenje nadležnog tijela na temelju provedene procjene o utjecaju na okoliš te ishođenih dozvola.

Odlagališta otpada u postupku legalizacije su građevine za (trajno) odlaganje otpada, predviđene odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima za koja je započeo, ali još nije dovršen postupak procjene utjecaja na okoliš, odnosno, ishođenje potrebnih dozvola.

Službena odlagališta otpada su, uglavnom, veći neuređeni prostori za (trajno) odlaganje otpada, predviđeni odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima, za koja nije proveden postupak procjene utjecaja na okoliš niti raspolažu ijednom od neophodnih dozvola, a rade na temelju rješenja ili odluke nadležnog tijela te su u sustavu službeno organiziranog dovoza otpada ovlaštenih komunalnih poduzeća.

Dogovorna odlagališta otpada su, uglavnom, neuređeni manji prostori za odlaganje otpada koji nisu predviđeni odgovarajućim prostorno-planskim dokumentima i za koje nije proveden postupak procjene utjecaja na okoliš. Ona ne raspolažu nijednom od neophodnih dozvola, ali djeluju uz znanje ili u dogovoru s nadležnim tijelom. Uglavnom nisu u sustavu služ­beno organiziranog dovoza otpada ovlaštenih osoba.

Divlja odlagališta otpada su manji neuređeni prostori koji nisu predviđeni za odlaganje otpada, a formirali su ih najčešće građani bez prethodnog znanja tijela lokalne samouprave. Ne raspolažu nikakvim dokumentima relevantnim za njihovo djelovanje, a otpad uglavnom individualno, dovoze građani.

Uvala Telašćica smještena je u središnjem dijelu istočne obale Jadranskog mora, u jugoistočnom dijelu otoka Dugi otok. Zahvaljujući svojoj iznimnoj ljepoti, bogatstvu i značaju, ova uvala, okružena s 13 otoka i otočića, a sadrži i šest otočića unutar uvale, proglašena je Parkom prirode 1988.

Status zaštićenog područja dobila je još 1980. zahvaljujući svojem iznimno vrijednom biljnom i životinjskom svijetu, geološkim i geomorfološkim fenomenima, vrijednim zajednicama morskog dna te zanimljivom arheološkom nasljeđu.

Područje Parka prirode Telašćica je područje bogato suprotnostima, tihim i mirnim plažama i položenom obalom s jedne strane i divljim strmim klifovima s druge strane, područje šuma alepskog bora i hrasta crnike s jedne strane, te ogoljelog kamenjara s druge, područje obrađenih polja prekrivenih vinogradima i maslinicima, ali i područje degradiranih oblika vegetacije koja prekriva suha staništa.

Tri temeljna fenomena predstavljaju osnovna obilježja ovog područja: jedinstvena uvala Telašćica kao najsigurnija, najljepša i najveća prirodna luka u Jadranskom moru, u kojoj su 25 malih plaža, strmci otoka Dugi otok ili takozvane “stene”, koje se uzdižu do 161 metar nad morem i spuštaju se u dubinu do 90 m, i konačno slano jezero “Mir” s ljekovitim svojstvima.

Najslikovitiji među otocima je otok Katina, a najneobičniji zasigurno Taljurić. Ukupna površina Parka prirode je 70,50 km2 i to 25,95 km2 na Dugom otoku i susjednim otočićima te 44,55 km2 na moru. U okolini su predivne obrađene livade, a na brežuljcima bogata mediteranska vegetacija s oko 500 biljnih vrsta i jednako bogatom faunom. Podmorski svijet broji preko 300 biljnih i 300 životinjskih vrsta.

Više od 2.500 sunčanih sati godišnje, srednja siječanjska temperatura viša od 7°C i srednja godišnja viša od 16°C, obilježja su klime tog prostora. Zimi more ima približno 13°C, a ljeti približno 23°C. O tome da je Telašćica od davnine napučen kraj svjedoče ostaci rimskih građevina u Maloj Proversi, kao i brojne predromaničke crkvice, među kojima se ističe crkva sv. Ivana u Stivanjem polju, a o tome da su počeci ribarstva u Hrvata započeli baš na ovim obalama svjedoči prvi zapis o ribarstvu s kraja X stoljeća.

U Parku prirode moguće je roniti na nekoliko atraktivnih mjesta u blizini klifova, te šetati po zanimljivim mjestima, a prekrasan pogled s vidikovca Grpašćak ne smije se propustiti. Ovo, te još mnogo toga, privuklo je i privlači posjetitelje u uvalu Telašćica, koja kao Park prirode Republike Hrvatske pripada visokoj kategoriji zaštićenih dijelova prirode, što ona i zaslužuje. U blizini Parka prirode Telašćica su i tri hrvatska nacionalna parka: NP Kornati, NP Paklenica i NP Krka, te dva parka prirode PP Vransko jezero i PP Velebit.

Električna energija je najprikladniji oblik energije za industrijsku i kućnu potrošnju. Zanemarimo li male i minijaturne izvore poput baterija i akumulatora, ona se međutim stvara pretvorbom drugih vrsta energije u električnu, u raznim vrstama električnih centrala:

• Termoelektrana
• Hidroelektrana
• Nuklearna elektrana
• Alternativni izvori (solarna energija, vjetroelektrana, bioplin)

Najveće učešće u svjetskoj proizvodnji energije pripada termocentralama koje troše fosilna goriva. Zbog ograničenosti prirodnih resursa i rapidno rastuće potrošnje energije, a s tim u vezi i opasno rastućeg ekološkog zagađenja planete, nastoji se na porastu udjela (masno tiskanih) obnovljivih izvora u ukupnoj svjetskoj produkciji energije.

Alternativni izvori međutim za sada ne mogu značajnije smanjiti potrošnju fosilnih goriva. Trenutno su značajni napori usmjereni na zamjenu fosilnih goriva biodizelom, tj. gorivom dobivenim iz biljaka (uljane repice i dr.) koje je obnovljivi i ekološki podobniji energetski izvor.

Budući da se ogromne količine energije troše na grijanje prostorija i sanitarne potrošne vode, veliki značaj bi imao i porast iskorištenja sunčane energije primjenom kolektora i pasivnih sustava “solarnih kuća” koji toplinsku energiju sunčeva zračenja direktno koriste za grijanje.

Energetska efikasnost (odnosno energetska učinkovitost) je suma isplaniranih i provedenih mjera čiji je cilj korištenje minimalno moguće količine energije tako da razina udobnosti i stopa proizvodnje ostanu očuvane.

Jednostavnije rečeno energetska efikasnost znači upotrijebiti manju količinu energije(energenta) za obavljanje istog posla, odnosno funkcije (grijanje ili hlađenje prostora, rasvjeta, proizvodnja raznih proizvoda, pogon vozila i dr.).

Bitno je napomenuti da se energetska efikasnost nikako ne smije promatrati kao štednja energije jer štednja uvijek podrazumijeva određena odricanja, dok efikasna uporaba energije nikada ne narušava uvjete rada i življenja. Ali još bitnije treba naglasiti da poboljšana efikasnost uporabe energije rezultira njenom smanjenom potrošnjom za istu količinu proizvoda ili usluge, što u konačnici donosi i proporcionalne novčane uštede.

Poticanje energetske efikasnosti

Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva (MINGORP) pokrenuli su projekt Poticanje energetske efikasnosti u Hrvatskoj, koji se provodi u suradnji s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost i Globalnim fondom za okoliš.

Cilj projekta je podizanje svijesti građanstva o efikasnoj potrošnji energije te poticanje primjene ekonomski isplativih, energetski efikasnih (EE) tehnologija, materijala i usluga u Hrvatskoj.
Projekt je započet u srpnju 2005.g., i provodit će se do srpnja 2010. godine.

Ciljne skupine projekta, na koje otpada više od 40% ukupne potrošnje energije u Hrvatskoj, su:

• sektor domaćinstva (građanstvo)
• sektor uslužnih djelatnosti (hoteli, banke, trgovački centri, poslovne zgrade, restorani, trgovine i dr.)
• javni sektor (državne zgrade, zgrade jedinica lokalne i regionalne samouprave, bolnice, škole, fakulteti, sportski objekti, knjižnice, muzeji, kazališta i dr.)

Uz povećanje energetske efikasnosti, što često dovodi i do smanjenja potrošnje energije te uštede novca, cilj projekta je i izravno smanjenje emisije stakleničkih plinova, koji pridonose efektu globalnog zatopljenja, u okoliš

Glavni ciljevi projekta

• Poticanje transformacije tržišta energetski efikasnih  proizvoda i usluga, odnosno poticanje razvoja takvog tržišta u Hrvatskoj, kako bi EE usluge i proizvodi bili što dostupniji krajnjim korisnicima.
• Informiranje i educiranje krajnjih korisnika o energetskoj efikasnosti te o dostupnosti energetski efikasnih tehnologija i uređaja na tržištu.

Kako bi postigli gore navedene ciljeve, potrebno je istovremeno djelovati i na stranu ponude i na stranu potražnje na tržištu. S tim u vidu projekt je postavljen kao poveznica između ta dva sudionika tržišta, a krajnji cilj je poticanje i ubrzanje formiranja samostalnog i samoodrživog EE tržišta u Hrvatskoj.

Više na energetska-efikasnost.undp.hr

Izvore energije možemo podijeliti u dvije skupine: obnovljive izvore energije i neobnovljive izvore energije.

Obnovljivi izvori energije su izvori energije koji se dobivaju iz prirode te se mogu obnavljati; danas se sve više koriste zbog svoje neškodljivosti prema okolišu. Najčešće se koriste energije vjetra, sunca i vode.

Neobnovljivi izvori energije su izvori energije koji se ne mogu regenerirati ni ponovno proizvesti. To su na primjer: ugljen, nafta, prirodni plin i nuklearna energija.

Obnovljivi izvori energije

• Snaga vjetra
• Snaga vode
• Solarna energija
• Biogorivo
• Tekuće biogorivo
• Kruta biomasa
• Bioplin
• Geotermalna energija

Neobnovljivi izvori energije

• Fosilna goriva (ugljen, nafta, prirodni plin)
• Nuklearna energija

Erozija je prirodni proces pomicanja krutih tvari (zemlje, blata, kamena, itd.) kroz utjecaj vjetra, vode, ili pomicanja koja su uvjetovana silom gravitacije. Proces je u nekim slučajevima povećan kroz ljudske aktivnosti.

Rezultati erozije su produbljivanje korita rijeka, najpoznatiji primjer erozije je kanjon rijeke Colorado u SAD-u, zatim pomicanje obale mora kao najzamjetljiviji rezultati (voda je veća sila od vjetra za pomicanje zemlje, jer ono što radi vjetar u pustinji s pijeskom ne zovemo erozijom).

Nakon prestanka djelovanja agensa erozije, materijal se taloži, što je jedan od izrazito pozitivnih efekata ereozije.

Sprečavanje erozije tla

Erozija tla ili odnošenje tla vodom i/ili vjetrom predstavlja najveću opasnost za degradaciju ili trajni gubitak tla na strmim terenima. Erozijom je zahvaćen najplodniji, površinski sloj tla čime se direktno nanosi šteta, smanjuje i onemogućuje poljoprivredna proizvodnja.

Da bi se erozija onemogućila ili smanjila na tolerantnu razinu, u nekim područjima zabranjuju se sljedeće aktivnosti:

• sječa dugogodišnjih nasada podignutih radi zaštite tla od erozije, osim sječe iz agrotehničkih razloga
• preoravanje livada i pašnjaka na zemljištima čiji je nagib veći od 15% i korištenje površina za poljoprivrednu proizvodnju jednogodišnjih kultura

Zatopljenje klime popularno se zove efekt staklenika ili staklenički učinak. To je proces u kojem naš planet ne uspijeva održati ravnotežu između energije prikupljene sa Sunca i topline izračene u svemir.

Plinovi čija je koncentracija porasla zagađenjem atmosfere odbijaju dio topline natrag na Zemlju, što izaziva podizanje temperature atmosfere ne bi li se uspostavila nova ravnoteža. Sličan proces odvija se u stakleniku, pa odatle i naziv.

Kao glavni krivac do sada je proglašavan ugljični dioksid (CO₂), čija je koncentracija u atmosferi podignuta izgaranjem fosilnih goriva (ugljena, nafte, plina). No, zadnja istraživanja ukazuju na to da ugljični dioksid nije najveći uzročnik zatopljenja! Zahvaljujući mjehurićima zraka zarobljenim u polarnom ledu bilo je moguće odrediti sastave atmosfere od 1850. godine do danas. Rezultati pokazuju da je promjena klime zadnjih dvadesetak godina najvećim dijelom uzrokovana troposferskim ozonom (O₃), metanom (CH₄), klorofluorougljicima (CFC), i vrlo sitnim česticama čađi!

Troposfera je dio atmosfere koji se proteže do 10 km visine. Poznati ozonski omotač, koji nas štiti od UV zračenja i kojeg klorofluorougljik i metan uništavaju, nalazi se između 20 i 30 km visine. Međutim, troposferski ozon jedan je od najopasnijih zagađenja u velikim gradovima jer je vrlo opasan za zdravlje.

Vrlo sitne čestice prašine (aerosoli) igraju isto bitnu ulogu. Dok neki odbijaju sunčevo zračenje i time spuštaju temperaturu atmosfere, drugi imaju suprotan učinak. Kao čađ, na primjer, koja je crna i dobro apsorbira zračenje, i uz to omogućuje stvaranje naoblake sa sitnim kapima vode, dok nezagađen zrak ima oblake s velikim kapima. Takvi nezagađeni oblaci znatno učinkovitije odbijaju sunčevo zračenje. Na primjer: satelitska slika istočne obale SAD-a pokazuje naoblaku sa sitnim kapima, dok područje iznad Kanade ima nešto čišći zrak i normalne oblake.

Oceani također igraju veliku ulogu jer akumuliraju ogromnu količinu topline i određuju klimatska zbivanja u atmosferi. Stoga su vrlo bitan činitelj u predviđanjima promjena klime. Međutim, ova saznanja imaju i pozitivnu stranu. Predviđanja govore da bi smanjenje zagađenja zraka navedenim plinovima i aerosolima bilo neusporedivo bitnije i jednostavnije od smanjenja CO_2.

Biologija.com.hr je znanstveni portal specijaliziran za novosti iz područja biologije i srodnih znanosti: biokemije, fiziologije, medicine, psihologije, sociologije, antropologije, prehrambene tehnologije, agronomije,  hortikulture, klimatologije i drugih znanosti.

Pokrenut s ciljem približavanja znanosti široj javnosti, ovaj portal uređuju mladi obrazovani stručnjaci, članovi udruge Bioteka-udruga za promicanje biologije i srodnih znanosti, koji žele potaknuti svijest javnosti o važnim pitanjima kojima se znanost danas bavi – zaštiti prirode, globalnom zatopljenju, genomu čovjeka, bolestima, hrani i drugim temama, a u obliku aktualnih i provjerenih, pravilno sročenih informacija izravno sa sveučilišta i instituta te znanstvenih časopisa u svijetu.

Na ovim stranicama, osim najnovijih, možete pronaći i arhivirane vijesti raspoređene po tematskim cjelinama: Biologija, Zdravlje i Medicina, Antropologija, Prehrambena tehnologija i Okoliš. Vijesti i drugi sadržaji objavljuju se svakodnevno, a registriranim je čitateljima omogućeno komentiranje svih članaka, kao i slanje vlastitih autorskih radova za objavu u kategoriji Vaše vijesti.

Osim toga, na portalu možete čitati i blog prof. biologije Kristine Duvnjak koja iznosi svoj kritički osvrt na aktualna znanstvena događanja te kolumne naših suradnica, Željke Majić, dipl. ing. kemije i Linde Bjedov, dipl. ing. biologije koje analiziraju aktualne teme iz područja medicine i zoologije. Jednom mjesečno objavljujemo i intervjue s hrvatskim znanstvenicima koji progovaraju o svojemu radu, aktualnom stanju u znanosti i brojnim drugim temama.

Internetske stranice Biologija.com.hr prenose i vijesti iz drugih hrvatskih i stranih medija, a u rubrici Kalendar događanja donose vam raspored aktualnih predavanja, kongresa, predstavljanja i značajnih događanja iz hrvatskih i stranih instituta, fakulteta, udruga i drugih ustanova.

Biologija.com.hr

Nutricionizam ili znanost o prehrani je primijenjena prirodna znanost o hranjenju tijela koja proučava odnos između čovjeka i hrane i implikacije koje proizlaze iz tog odnosa i reflektiraju se na sociološki, psihološki, fiziološki i biokemijski aspekt. Temelji se na osnovnim principima kemije i biokemije, biologije i mikrobiologije, fiziologije i anatomije te genetike.

U praksi, nutricionizam obuhvaća i principe znanosti poput poljoprivrede, prehrambene tehnologije, biotehnologije, antropologije, medicine, sociologije, psihologije i ekonomije. Istraživanja s područja nutricionizma imaju vodeću ulogu u shvaćanju mnogih procesa vezanih uz prehranu i pojavu bolesti i poremećaja, ali i u shvaćanju uloge prehrane u moduliranju genetskog potencijala pojedinca.

Suvremena je znanost o prehrani napredovala, i svakodnevno ide naprijed uporedo s razvojem ostalih biotehničkih znanosti. Nutricionizam je jedna od najpropulzivnijih grana znanosti s velikim brojem kliničkih studija u tijeku. Ipak praktično znanje o hrani i prehrani za stanovništvo u cilju javnog zdravlja kod nas je prilično daleko od uspješne realizacije.

Iako se ne uvrštava među inforamcijske superceste poput računarstva ili farmaceutike, nutricionizam je danas u punom razvoju, stoga jer je prije svega interaktivna i multidisciplinarna struka, sa konstantnim dotokom novih informacija i velikim brojem istraživanja koja su u tijeku.

Kakvo je djelovanje klima uređaja na zdravlje. Odgovor je vrlo jednostavan – klime mogu biti zdrave, pa čak i ključne za spašavanje života, ali samo kad se pravilno koriste.

Loše korištena klima može donijeti više štete nego koristi, a u najgorim slučajevima čak i ugroziti život. Ključni faktori koji utječu na pravilno korištenje klime su: mjesto na kojem je uređaj postavljen, temperatura hlađenja prostorije, način i učestalost održavanja uređaja, a ponekad su bitne i njegove tehničke karakteristike.

Temperaturna razlika između klimatiziranog i vanjskog prostora smije biti najviše 6°C. Kad iz klimatiziranih 22°C iziđete na vanjskih 35, tijelo izlažete nagloj promjeni. Ovisno o vanjskoj temperaturi, krvne žile sužavaju se i šire, ali tako drastičnim promjenama nisu se u stanju dovoljno brzo prilagoditi. Mladi i zdravi ljudi u takvim situacijama mogu osjetiti bol u prsima, a oni koji imaju problema sa srcem, krvnim tlakom ili žilama, mogu pasti u nesvijest ili čak kolabirati.

Za najvećih vrućina liječnici kardiovaskularnim bolesnicima savjetuju da na sve načine pronađu kvalitetno klimatizirani prostor u kojem će boraviti većinu dana ako nemaju klimu u svom domu te da se kući vrate predvečer, kad se temperature zraka smanje na razumnu mjeru.

Uređaji se gotovo uvijek montiraju na zid, ali hladan zrak iz njih ne smije biti usmjeren direktno prema tijelu. Najbolje je kad je uređaj postavljen na zid najudaljeniji od tog mjesta te kad je struja hladnog zraka usmjerena što dalje od toga mjesta.

Filtre u klima-uređajima treba redovito čistiti i mijenjati da uređaj ne bi postao zagađivač umjesto rashlađivača: filtri na sebi zadržavaju nečistoće, pelud, prašinu, kukce, pijesak, dlačice, bakterije. Treba ih čistiti jednom mjesečno i mijenjati kad se vidi da su dotrajali, u suprotnom neće dobro funkcionirati.

Najblaži simptomi koje možemo osjetiti u slučaju loše postavljene ili održavane klime su glavobolja, suzenje očiju, prehlada ili blage alergijske reakcije, a najteži upala pluća, teške alergijske reakcije, različite infekcije i legionarska bolest.

Mnogi misle da je bolje kupiti jaču klimu nego preslabu, no puno je lakše postići umjerenu klimatizaciju uređajem manje snage. Skuplji klima-uređaji obično su ekološki prihvatljiviji, no to je važnije u smislu dugoročne štete za okoliš nego za neposredno zdravlje ljudi u klimatiziranom prostoru. Razlika je i između otvorenih sustava (koji stalno uzimaju novi zrak izvana te ga filtriraju i rashlađuju) izvana i zatvorenih (kroz koje kruži stalno isti zrak, pa se taj zrak nakon nekog vremena ne može temeljito očistiti).

Kad bi klima-uređaji sami po sebi bili štetni ili nepotrebni, nijedna bolnica i operacijska dvorana ne bi ih imala kao obaveznu opremu, a moguće zdravstvene poteškoće gotovo uvijek su posljedica ljudskog faktora.

Nacionalni park Kornati čini veći dio grupe otoka Kornati u hrvatskom dijelu Jadrana u srednjoj Dalmaciji, zapadno od Šibenika, u Šibensko-kninskoj županiji. Nacionalnim parkom je proglašen 1980. i tada je stavljen pod zaštitu. Ukupna površina parka je oko 220 km² a sastoji se od 89 otoka, otočića i hridi. Od površine parka, samo oko 1/4 je kopno, dok je preostali dio morski ekosustav.

Obiluje prirodnim i kulturnim posebnostima. Okomite litice “krune” kornatskih otoka okrenute prema otvorenom moru najpopularniji su fenomen ovoga parka. One su i staništa rijetkih vrsta.

Krune

Neka od geoloških zbivanja u prošlosti ovih terena, markantno se oslikavaju u poznatim kornatskim “krunama”. Okomite litice kornatskih otoka okrenute prema otvorenom moru, najpopularniji su fenomen ovog parka. “Krune” predstavljaju plohu velikog tektonskog rasjeda koji se proteže od Istre i završava negdje u srednjoj Dalmaciji (možda i južnije), a prouzročilo ga je globalno kretanje Afrike na sjever i njeno “zabijanje” u Europu.

Najduža “kruna” iznad nivoa mora nalazi se na otoku Mana (1.350 m), a najviša na otoku Klobučar (82 m). “Krune” se, naravno, protežu i pod morem. Najdublja “kruna” se nalazi na otoku Piskera (preko 90 m).

Na “krunama” svoj su dom našli neki “hrabri” organizmi: sivi soko, morski vranac, ciopa, biljna zajednica dubrovačke zečine itd.

Magazinova škrila na otoku Kornatu

Magazinova škrila je posebna vrsta klizišta, gdje je “paket” vapnenaca kliznuo po svojoj – litološki istovrsnoj – podlozi. Uzrok ovoj pojavi najvjerojatnije leži u potresu. Teško je reći kada se taj potres dogodio, koliko je bio jak i gdje mu je bio epicentar. Konkretnih dokaza o vremenu i uvjetima nastanka skrile još uvijek nema.

Vidikovci (Metlina, Otočevac, Opat, Vrujsko, Litnji vrh, Ravni Zakan,…)

Izdvojiti neki vidikovac (kornatski vrh) i reći da je bolji od drugih, nije moguće. Svaki će vam donijeti posebnu radost i uzbuđenje.

Metlina na otoku Kornatu je najviši i najimpresivniji vrh u NP “Kornati” (237 m), ali je do njega najteže doći. Vrh Opata (na JI dijelu otoka Kornata), kao i Litnji vrh na Veloj Smokici, pruža prekrasan pogled i na Murtersko more prema sjeveroistoku i na dio NP “Kornati” s druge strane. Otočevac na otoku Piskera omogućava pogled gotovo na cijelo područje NP “Kornati”. Na vrh Levrnake jednostavno je doći, i jako isplativ za uživati.

Podmorje kornatskih “Kruna”

Ronilačko posjećivanje NP “Kornati” dopušteno je samo organiziranim i odobrenim ronilačkim grupama. Stoga, ako namjeravate roniti u NP “Kornati”, obratite se jednom od ronilačkih centara koji imaju odobrenje za obavljanje te djelatnosti u NP “Kornati”.

U području NP “Kornati” postoji sedam zona namijenjenih ronilačkom posjećivanju. Koju od tih zona posebno preporučiti, teško je reći. Svaka od njih sa sobom nosi posebna uzbuđenja i doživljaje. Prepustite ronilačkom centru da za vas odaberu lokaciju posjeta – nećete se razočarati.

Ilirske gradine

Prva potvrđena kolonizacija Kornatskog otočja bilježi se u vrijeme Ilira. Male četverokutne nastambe, pojedinačne ili u grupama (kao što su ispod Pedinke, iznad Željkovaca, Pod selo kod Trtuse i Grbe na Žutu), gradine (Scikat, Stražisce, Tureta, Grba) i gomile (tumulusi; gotovo na svim uzvišenjima na otoku Kornatu i Žutu), svjedoče o značajnoj naseljenosti otočja u pretpovijesno doba. Stočarstvo je bila glavna privredna djelatnost, ali je i ribarstvo igralo značajnu ulogu u ekonomiji tadašnjih stanovnika.

Utvrda Tureta

Vrijeme Bizanta ostavilo je po mnogima najmarkantniju građevinu koju danas nalazimo u Kornatima: utvrdu Tureta na otoku Kornatu (graditeljstvo kasne antike i ranog srednjeg vijeka – vjerojatno iz 6. stoljeća). Za utvrdu se pretpostavlja da je imala vojnu namjenu sa svrhom osiguranja i kontrole plovidbe tada prilično nesigurnim Jadranskim morem.

Ranokršćanska trobroda bazilika i crkvica Gospe od Tarca

Vrlo zanimljivo zdanje iz doba Bizanta jest i starokršćanska trobroda bazilika koja se nalazi u podnožju utvrde Tureta, a kojoj je i danas vidljiv veći dio apside i dio nekadašnjih temelja. S obzirom na veličinu crkve (30 x 13 m), pretpostavlja se da je u to vrijeme na Kornatima boravio znatan broj stanovnika.

U neposrednoj blizini crkve (u današnjem toru za ovce), nalaze se tragovi temelja nekadašnje zgrade za koju se dvoji da li se radilo o samostanu templara ili o benediktinskom samostanu. Zanimljivo je da se Kornat kroz cijeli Srednji vijek nazivao imenima kao što su Insulae Sanctae Mariae, Stomorin otok i slično, upravo po ovoj crkvi (crkva Svete Marije).

U ovoj crkvici i danas se održavaju mise (svake prve nedjelje u srpnju) čije je značenje preraslo isključivo religiozne okvire i postalo dio turističke atrakcije ovog prostora.

Solana u Lavsi

Iz srednjeg vijeka datiraju i ostaci skladišta za sol i potopljeni ostaci solane u uvali Lavsa (vjerojatno druga polovica 14. stoljeća).

Mletački kaštel, Piškera, crkvica na Piškeri

Na otočiću Vela Panitula početkom 16. stoljeća izgrađen je mletački kaštel koji je prije svega služio kao mjesto za ubiranje poreza na ribu od kornatskih ribara. Mletačka vlast je 1532. godine naredila kornatskim ribarima da sav svoj ulov dovoze na otočić Vela Panitula radi ubiranja poreza.

U neposrednom susjedstvu mletačkog kaštela, na otoku Piskera (Jadra) ribari su podigli naselje s 36 kućica i magazina, osam mulica i pokretnim mostom između Vele Panitule i Piškere, što je za to vrijeme i s obzirom na prostor bilo prilično veliko. U sklopu naselja izgrađena je i jednobroda crkvica s gotičkim konstrukcijskim elementima, posvećena 1560. godine.

U naselju su ribari boravili samo u vrijeme ljetnog “mraka” (najpovoljnije vrijeme za lov plave ribe – kada na nebu nema mjeseca). Po svemu sudeći, padom Mletačke Republike krajem 18. stoljeća, kaštel i cijelo naselje Piškera naglo su se ugasili. Zanimljivo je da se danas gotovo i ne vide tragovi ondašnjeg ribarskog naselja, dok se kaštel sveo samo na ostatke ostataka. Crkvica je s druge strane obnovljena, te je i danas u funkciji.

Udruga Prijatelji životinja neprofitna je nevladina udruga, osnovana s ciljem promoviranja zaštite i prava životinja te vegetarijanstva kao etički, ekološki i zdravstveno prihvatljivog životnog stila.

Prijatelji životinja trenutačno broje gotovo 4000 članova iz zemlje i inozemstva i 25.000 zainteresiranih na informativnim listama.

Službena web stranica Udruge je www.prijatelji-zivotinja.hr, a ostali web projekti su www.MasovnoUbijanje.com, www.VegeKit.com, www.saveprimates.eu, www.v-label.info, www.futurefood.org, www.abolicija.com, www.vegan.hr i www.nevidljive-zivotinje.com, koje dnevno broje preko 4000 posjeta.

U više od osam godina djelovanja Prijatelji životinja održali su preko 300 kampanja i akcija, kojima skreću pozornost na patnje životinja u prehrambenoj industriji, laboratorijima, farmama krzna, lovu i ribolovu, industriji zabave te promoviraju etički način života.

Osim edukacije putem javnih akcija, informativnih štandova, predavanja i projekcija, prosvjeda, performansa i slično, Udruga radi i na promjeni relevantnih zakona i pravilnika.

Rad i djelovanje Prijatelja životinja, osim na domaćoj, zapaženi su i na međunarodnoj sceni na kojoj je Udruga ostvarila brojne uspješne kontakte i suradnje sa srodnim udrugama.

Prijatelji životinja su članovi organizacija EVU (European Vegetarian Union), WSPA (World Society for the Protection of Animals), ECEAE (European Coalition to End Animal Experiments) i FFA (Fur Free Alliance), IAFC (International Anti-Fur Coalition), partneri međunarodne organizacije InterNICHE, a usko surađuju i s najvećom svjetskom organizacijom za prava životinja PETA-om (People for the Ethical Treatment of Animals).

www.prijatelji-zivotinja.hr

Park prirode je prostor prirodne ljepote u kojemu su ljudske aktivnosti dozvoljene, ali bez narušavanja sklada prirode.

Park prirode je prema Zakonu o zaštiti prirode Republike Hrvatske (NN 162/03), prostorno prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne ili nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima.

Park prirode je liberalnija kategorija zaštite od nacionalnog parka kako po kriteriju očuvanosti, tako i po režimu zaštite, odnosno korištenja. Obuhvaća veće prirodno područje koje može biti dijelom kultivirano, a posjeduje naglašene ekološke, estetske, turističke i rekreativne vrijednosti.

U parku prirode se ne isključuju, već podstiču i smišljeno usmjeravaju one djelatnosti koje ne ugrožavaju njegove bitne značajke i funkcije.

Parkovi prirode u Hrvatskoj:

Nacionalni park je zaštićeni prostor posebne ljepote i dobre prirodne očuvanosti u kojima obitavaju biljke i životinje, gdje su ljudski utjecaji ograničeni. Ističe se svojim se jedinstvenim biljnim i životinjskim svijetom i prirodnim rijetkostima. U Hrvatskoj postoji 8 nacionalnih parkova.

Nacionalni park je definiran u hrvatskom Zakonu o zaštiti prirode, članak 11. kao: “… prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekoloških sustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih vrijednosti.”

U nacionalni parkovima vladaju strogi kriteriji i režimi zaštite pa je zabranjeno iskorištavanje šuma, kopanje pijeska ili šljunka ili bilo koja druga djelatnost koja može oštetiti ili promjeniti prirodu. Dozvoljene su samo turističke ili rekreativne djelatnosti, primjerice posjećivanja i razgledavanja.

Nacionalni parkovi u Hrvatskoj:

• Brijuni
• Kornati
• Krka
• Mljet
• Paklenica
• Plitvička jezera
• Risnjak
• Sjeverni Velebit

Kupci koji razmišljaju zeleno i traže proizvode koji nisu štetni za okoliš, bilo da se radi o načinu proizvodnje, potrošnje ili odlaganja, trebaju obratiti pozornost na nekoliko oznaka kako bi bili potpuno sigurni da je ono što kupuju baš to što traže.

Oznake i etikete na proizvodima koje svakodnevno kupujemo imaju svoju specifičnu svrhu.

Eko oznaka. Odnosi se na utjecaje proizvoda na okoliš tijekom svoga ‘životnoga vijeka’ – od proizvodnje do odlaganja. Vecina kompanija mora imati individualne dozvole (za proizvodnju i distribuciju) i zadovoljavati stroge uvjete u smislu ekoloških utjecaja koje njihov proizvod može imati tijekom svoga životnoga vijeka

Energetska oznaka. Odnosi se na sustav vrednovanja proizvoda u smislu nergetske učinkovitosti (potrošnja, iskorištavanje, štednja) koji imaju minimalan učinak na okoliš. Kućni aparati, odnosno bijela tehnika – zamrzivači, frižideri, perilice rublja, perilice posuđa, pećnice, zatim sijalice i klima spadaju u tu kategoriju proizvoda. Skala se kreće od oznake A do oznake G s tim da je A najbolja ocjena.

Zelena oznaka. One su napravljene s ciljem da konzumenti mogu lakše odabrati proizvode koji okolišu štete malo ili nimalo. Nažalost, one cestu znaju biti nejasnima i zbunjujucima, narocito po pitanju preporuka i podataka koji potvrduju da se radi o zelenom proizvodu. Tvrtka koja na proizvodu navodi da je blag za okoliš ili prirodu mora poduprijeti tu tvrdnju cvrstim cinjenicama inace je sve besmisleno.

Oznaka organskog porijekla. Znacenje rijeci ‘organsko’ definirano je zakonima. Organski uzgoj hrane je, na primjer, jasno odreden pravilima i normama o tome koliko i kakvih pesticida i gnojiva se smije koristiti tijekom proizvodnje. Organski standardi primjenjuju se, pored hrane, i na tekstil, kozmetiku, drvnu industriju, itd.

Izvor: Metro portal

Kopenhagen je proglašen gradom bicikla jer se njegovi stanovnici bez obzira na snjeg odvažuju na posao ili u škole upravo tim prijevoznim sredstvom. Tu je nagradu Danskoj prijestolici dodijelio UCI, International Cycling Union, upravo zbog načina na koji se biciklizam promovira u tom gradu.

Sa više od 300 kilometara biciklističkih staza 36% stanovništva biciklira svakodnevno više od 1.2 milijuna kilometara. Do 2015.g. taj bi se postotak mogao popesti na polovicu stanovnika.

Možda bi se takvo razmišljanje moglo uvesti i u naše gradove, bez obzira na godišnje doba. Zamislite manju gužvu ujutro na cestama ili kolaps prilikom vraćanja kući. A naravno, svjesni smo i zdravstvene važnosti takvog načina života, te zaštite okoliša.

Jedna se vrećica prosječno koristi 12 minuta. Nakon što se baci, razgrađuje se sljedećih 20 – 1.000 godina.

Svaki put kad u trgovini nešto kupite dobijete plastičnu vrećicu. Uzimate je nesvjesno, kao dio naučenog obrasca ponašanja, ne razmišljajući koliko je štetno to što ste upravo napravili. Ne krivimo vas, svijest o štetnosti plastičnih vrećica još se nije dovoljno proširila u Hrvatskoj za koju volimo reći kako je lijepa zemlja očuvane prirode. Ali zašto onda nakon jače bure ili juga vidimo krošnje stabala ukrašene plastičnim krpama?

Volimo reći da smo naprednija zemlja od “nekih tamo afričkih ili azijskih” zemalja, no jesmo li?  Tajvan, Bangladeš, Butan, Ruanda i Zanzibar imaju propisane novčane kazne za uporabu neekoloških vrećica, a u Hrvatskoj takve vrećice u trgovinama nerijetko još moramo i platiti!

Prezentaciju vezanu uz štetnost plastičnih vrećica možete skinuti ovdje.

Irska je 2002. godine uvela porez na plastične vrećice, što je dovelodo  pada  potrošnje za nevjerojatnih 90%. Plastične vrećice zabranjene su i u trgovinama Los Angelesa, dok je susjedni San Francisco zabranio  njihovo korištenje u trgovinama mješovite robe.  Kina je zabranila proizvodnju i distribuciju plastičnih vrećica u dućanima, dok su se građani grada Modburyja u Engleskoj sami organizirali i zabranili korištenje plastičnih vrećica.

Prijatelji životinja već niz godina apeliraju  da hrvatska vlada zabrani plastične vrećice u Hrvatskoj, no za sada nema nikakvih rezultata. Možda možete pomoći. Potpišite peticiju protiv uporabe plastičnih vrećica, a mi ćemo se pobrinuti da glas o njoj stigne na pravu adresu.

Plastična vrećica proizvodi se od polietilena, naftnog derivata kojemu treba gotovo 1000 godina da se razgradi.

Kada bi samo svaki peti građanin Hrvatske prestao koristiti plastične vrećice, sljedeća bi generacija u prirodi zatekla 199,588.400.000 vrećica manje

U svijetu se godišnje koristi oko 500 milijardi plastičnih vrećica ,odnosno milijun vrećica po minuti

Prosječan građanin troši oko 1.000 plastičnih vrećica godišnje

Toksični dim koji nastaje pri paljenju plastike ubija stotine ljudi svake godine

Pri spaljivanju 4 plastične vrećice potroši se onoliko kisika koliko je potrebno čovjeku za jedan dan

Prilikom razgradnje polietilena nastaju mikroskopske otrovne čestice koje prodiru u hranidbeni lanac, kontaminirajući ekosustave te posljedično, hranu i vodu.

Plastika na poljima zaustavlja prolaz kisika i uzrokuje neplodnost tla

Više od milijun ptica i 100.000 morskih sisavaca ugine svake godine nakon što pojedu ili se zaglave u plastične vrećice

Irska je 2002. uvela takozvani plastax, porez na plastične vrećice kojim se njihova potrošnja smanjila za 90%

Kina definitivno radi na ispunjenju svojih “ekoloških” obećanja. Izmjene zakona o korištenju obnovljive energije, usvojene u kineskom parlamentu, od sada obvezuju kineske tvrtke da obavezno koriste energiju proizvedenu iz obnovljivih izvora energije (vode, vjetra, sunca…), a državne institucije odrediti će obavezne količine dostupne obnovljive energije u državi.

Isto tako, od tvrtki će biti zahjtevano poboljšanje tehnologije i kapaciteta u cilju korištenja energije iz obnovljivih izvora.

Zakon je usvojen nakon što je Kina bila kritizirana za kočenje usvajanja sporazuma na temu klimatskih promjena, tokom održanog međunarodnog summita u Kopenhagenu.

Kineska vlada je na ovom skupu održanom prošle godine obećala da će do 2020. emisiju stakleničkih plinova u svim granama industrije smanjiti za 40 do 45 posto, u odnosu na nivo koji je postojao 2005. godine.